TERAPIJOM KRISTALA DO BOLJEG ZDRAVLJA

 

Piše Nikola VUJAČIĆ

Snimio Slaven RADOLOVIĆ

Zbog fascinantne kristalne rešetke, sjaja i tvrdoće, dijamant je u stanju nevjerojatno pomutiti umove neshvatljivom požudom. Naprosto mi nije jasno što dijamant ima da ga se s takvom pohlepom želi. Na stranu njegovog današnjeg uloga u tehnološkoj primjeni i cijene, još mi nije posve jasno da su samo svjetlucanje i lijepi oblik bili dovoljni da ljude u prošlim stoljećima toliko pomame da su bili u stanju uzeti oružje i boriti se za njega.
Na Bliskom istoku njihovu su navodnu mističnu snagu otkrili Egipćani te su nastojeći potaknuti strujanje ljubavi, nosili dijamante na četiri prsta lijeve ruke što je trebalo osigurati da vena amoris ili žila ljubavi ima slobodan protok do srca. Uzimajući u obzir ulogu dijamanta u liječenju, postaje jasnije divljenje koje taj kamen uživa kroz stoljeća.

Koji je kamen dobar za mene?

Kvaliteta dijamanta na tržištu ovisi o tri glavna faktora: jasnosti ili bistrini, tvrdoći i obradi. U kristaloterapiji se eventualno kao bitnost uzima bistrina. Za razliku od trgovine, kristaloterapija više cijeni neobrađeni dijamant jer termička obrada na neki način umanjuje njihovu iscjeljujuću sposobnost.
Kritičari kristaloterapije smatraju da je nošenje kamena u džepu ili oko vrata kao sredstvo kojim privlačimo ljubavne partnere ili bogatstvo, blago rečeno - obična praznovjerna glupost. Na tu temu, Osman Hasanpašić, poznati radiestezist koji se zadnjih 15 godina bavi proučavanjem kristala, kaže da kristali »štite od uroka« ili »privlače osobe koje želimo« djelujući svojim vibracijama unutar rešetke.
- To nisu nadnaravni zakoni, već obični, fizikalni, točnije prirodni zakoni koji katkada nama nisu posve jasni. Kristali koji su korisni u ljubavnim odnosima poput crvenog rubina ne djeluju nadnaravno tako da začaraju mističnim silama drugu osobu da se zaljubi u nas, već je riječ o jednostavnijem objašnjenju, odnosno utjecaju crvene boje i vibracije kristala na tjelesnu cirkulaciju koja potom utječe na naše mentalno stanje. Kristali su dodatno, pomoćno sredstvo u iscjeljenju. Oni sami ne iscjeljuju u punom smislu te riječi, već svojom sposobnošću upijanja energije iz tijela ili prirode te našom interakcijom s njima potiču organizam na izlječenje, objašnjava Hasanpašić s kojim smo se susreli na 2. Međunarodnom sajmu dragog i poludragog kamenja nedavno u Puli.
- Brojka od 130 minerala pogodnih za iscjeljenje, dovoljna je da se osoba zapita koji je kamen dobar za mene. U literaturi često možemo pročitati da neko kamenje ima dobar utjecaj na neki organ, poput krizoprasa za srce ili pak rijetkog kristala sugilita koji uz dobar utjecaj na srce pospješuje uklanjanju epilepsije, astme ili bronhitisa. Zbog velikog kapaciteta pohranjivanja energije, kako se navodi u nekim knjigama o kristaloterapiji, postoje sugilitne ogrlice koje navodno pomažu našem imunološkom sustavu. Ne smije se zanemariti da je osim vrlo rijedak, poseban i zbog visoke cijene. Mnoštvo kristala, svi posebni za nešto, s visokim energetskim potencijalom, dovoljno je da nama znatiželjnima u glavi napravi košmar ili nas navede na krivi trag u potrazi za najkristalom.
S druge strane, u razgovoru s Miodragom Krnetom, diplomiranim inženjerom građevine koji se zadnjih 25 godina bavi kristalima i kristaloterapijom te jednim od rijetkih s certifikatom alternativnog terapeuta, ističe da ne postoji hijerarhija u svijetu kristala i uporno isticanje nekog kamena posebno dobrog za određenu bolest često je komercijalizacija kristaloterapije. Kamen može pomoći pri srčanim tegobama u interakciji s drugim kristalima, a kada spominje kamen, ne misli na male, slatke, obrađene kamenčiće, već na kristal težine i do jednog kilograma.
Uz već spomenutu čistoću, koja može, ali ne mora biti značajna, ne postoje bitni faktori koji izdvajaju jedan kristal od drugoga. Čak i njihova »nečistoća« može biti potpora pri liječenju, ovisno čime je kristal oplemenjen. Iako se dijamant spominje kao vrlo značajan u liječenju, može se vrlo lako, veli Krneta, zamijeniti gorskim kristalom koji mu je strukturalno sličan. Upravo je taj kristal sigurna i pritom financijski jeftinija zamjena za eventualne specijalizirano kamenje. S njim često dolazi rozenkvarc, ahat, ametist i ostali dostupniji kristali.
Uvažavajući razmišljanja o nošenju kristalnih ogrlica ili lančića kao nakita ili zbog zdravstvene zaštite, Krneta napominje da je to zabluda. Naime, lančić je preko kože u doticaju sa srcem i žlijezdom timus. Zbog svoje mogućnosti vibracije utječe na naš organizam potičući ili smanjujući lučenje hormona. Isto vrijedi za ogrlicu koja je u bliskom kontaktu sa štitnjačom. Jedini izuzetak je prsten, i to iz praktičnog razloga. Budući da ruke tijekom dana često peremo, tako se i kristal ili zlato »čisti«.
Kristaloterapija ne pripada oficijelnoj medicini. Ona uključuje drugačije poimanje čovjeka no što ga gleda današnja materijalistička znanost. Liječenje kristalima, kako kaže Krneta, ne funkcionira tako da jedan mineral stavimo na dio tijela i čekamo da djeluje. To je više holistički pristup bolesti. U izlječenju jednako sudjeluju bolesnik, terapeut i posrednik - kristal. Pritom mentalna higijena terapeuta igra nemalu ulogu. Kako kristali pojačavaju energiju, tako pojačavaju i naše polusvjesne namjere, bilo loše ili dobre. Holizam problem vidi u ljudskom umu, tako da su isticanje dobre koncentracije, otvorenosti, iskrenosti te ljubaznosti kao važnih mentalnih faktora neophodni uvjeti koje terapeut mora zadovoljiti. Nije dovoljno željeti izlječenje, malo pričati o čakrama, njihovim bojama i podizati raspoloženje riječima: »Ma sve će biti O.K.«

Zakonima protiv varalica

Ipak, još mi uvijek nije jasno kako prepoznati šarlatana od pravog terapeuta. U razgovoru s Hasanpašićem, on mi postavlja protupitanje: »Kako prepoznajete dobrog doktora od lošeg?«, na što sam mu odgovorio ono što bi i većina rekla: „Doktori nose bijele kute.“
Konzistentnost i inteligencija terapeuta su dvije karakteristike koje Hasanpašić ističe kao indikatore dobrog terapeuta. Ne treba dodatno spominjati kako su zdrav razum i zdrava skepsa nit vodilje osobe koja se podvrgava tretmanu.
- Jednom zgodom, zvali su me neki ljudi da im pomognem u tumačenju nekog izvještaja o zračenjima kojim su tobože izloženi. Poslali su mi papir na kojem piše da su izloženi nekom telecefaličnom zračenju. To jednostavno ne postoji. A gospodin koji im je to napisao predstavio se kao geobiolog!!! Tada sam uspio pomoći tim ljudima nazvavši šarlatana i predstavljajući mu se tko sam. Nažalost ne mogu stalno to raditi, ali moram priznati da sam i sam umoran od borbe s vjetrenjačama, objašnjava Hasanpašić dodajući da nikome ne treba sto posto vjerovati. Prema njegovom iskustvu postoje dva tipa šarlatana: oni koji misle da znaju sve i oni koji svjesno lažu.
Ipak, Krneta napominje da će se i šarlatani morati povući jer u sklopu Hrvatskog udruženja za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (HUPED) u kojem je on član i tajnik upravnog vijeća, omogućit će se testiranje kojim će se pokazati autentičnost terapeuta. Kako je objasnio, takvo što nije strano na Zapadu.
- U budućnosti, jednostavnim premazivanjem bakrene soli na dlanove, moći će se ustanoviti je li došlo do kemijskih reakcija u pacijentovom tijelu tako što će premaz u interakciji sa znojem promijeniti boju. Ako je došlo, onda je to jasan pokazatelj utjecaja terapeuta na organizam te on s pravom može imati certifikat autentičnog terapeuta.
Druga metoda je skuplja i sastoji se od ispitivanja DNK. Uzima se pacijentova kap krvi prije, početkom, sredinom i na kraju tretmana. Analizom je moguće ustanoviti je li došlo do utjecaja na DNK. Ako je došlo, to je pokazatelj da je terapeut imao utjecaj na pacijenta, objašnjava Krneta pokušavajući pojednostaviti načine testiranja.
Jasno i on priznaje da danas u Hrvatskoj vlada kaos u alternativnoj medicini. Svi su doktori za sve i svašta, a nažalost pacijenti su obično ljudi kojima službena medicina ne može više pomoći te se u dobroj vjeri okreću prirodnim metodama. Vjeruje da će se i tome stati na kraj jer u Europskoj uniji takvi zakoni već postoje, a kako naše aspiracije idu u tom smjeru, nužno je da će doći do zakonskih promjena. Stoga savjetujemo - do tada, oprezno.
 

Buda i dijamanti Povijesno gledajući, ovaj se zanimljiv ugljik javlja u poreznim knjigama drevne Indije iz četvrtog stoljeća prije Krista što je jasan pokazatelj da su Indijci itekako poznavali dijamante kao dragocjenu trgovačku robu. U početku ih se čuvalo u sirovom obliku, a oni najsjajniji iznimno su se cijenili. Na tragu te očaranosti i uočavanja pravilnosti u njihovoj strukturi, dijamanti su svoju besmrtnu slavu osigurali kada su postali talismani ili epiteti za savršenstvo. Jedan od zaslužnih je sigurno povijesni Buddha koji u svojem govoru zabilježenom u Anguttara nikayi opisuje um sljedećim riječima: »Baš kao što ne postoji ništa što može rezati dijamant, bilo da je dragi kamen ili stijena, isto tako onaj koji je uklonio nečistoće u umu, još u ovom životu dostiže i boravi u čistom oslobođenju uma (…), iskusivši ga osobno kroz neposredno znanje. Takav je čovjek čiji je um poput dijamanta«.

Kristali pamte Više puta tijekom razgovora Krneta ističe da s kristalima treba oprezno rukovoditi. Njihova sposobnost upijanja i pamćenja vibracija koje mi odašiljemo ili objekt iz okoline može pomoći, ali i odmoći. Oni samo reflektiraju ono što »titra« u njima. Baš zbog tog razloga, kristali se moraju prati običnom ili morskom vodom, ili se pušta na kiši jer time se reprogramiraju od loših programa. - Dobar primjer pamćenja kristala jest posjećivanje londonskog muzeja Tower gdje su smješteni dijamanti engleske kraljevske obitelji. Primijećeno je da su se ljudi nakon razgledavanja dijamanata počeli svađati, a neki bi se i potukli. Promatranjem videozapisa sigurnosnih kamera zaključilo se da oni koji su bili najagresivniji u pravilu su ostajali duže pored dijamanata. To je jasan primjer kako dijamanti, zbog kojih se prolijevalo toliko krvi, još uvijek u sebi sadrže negativnosti kojim utječu na druge ljude, ističe Krneta napominjući da i u tehnološkim područjima kristali služe kao sredstvo pohranjivanja informacija.

www.glasistre.hr