Svijest o Jedinstvu

Mnogostrukost je implicitna ili eksplicitna u Jedinstvu bez kojeg bi Jedinstvo bilo ili prazno ili nepostojeće ili stanje praznog mirovanja.

U toj svjesnosti o Jedinstvu sve je u svemu, svaki u svemu i sve u svakome, samo po sebi zbog prirode Svjesnog Bića koje je Sat-Chit-Ananda, odnosno Postojanje-Znanje-Blaženstvo.

Amma ili Para-Prakriti koji je sam Duša Svjesnog Bića opisan je kao Sachchidanandamayi. Većina nas ide kroz život s poluzatvorenim očima, mutnim Umovima i teškim Srcima, čak i oni koji su imali rijetke trenutke vizije i buđenja opet se brzo vrate u sanjivost. Dobro je znati da su stari Mudraci zahtijevali da ostvarimo sposobnosti Duše u samoći i Tišini, i pretvorimo treperenje u stalno Svjetlo koje će moći osvjetljavati duge godine života”.

Kod prikazivanja Višeg Stanja Svijesti potreban je trokut. Mora se naznačiti fina suptilna razlika i nijansa značenja između Amma i Attam. Attam je sattvarajas, tamomayi, dok je Amma Sachchidanda-mayi. Oni nisu izolirani jedno od drugoga, nego integralno po-vezani s razlikom da je trokut koji predstavlja Amma smješten na trokut koji predstavlja Attam u okomito suprotnom smjeru. Kada se tako prikaze dijagram dobiva oblik X. Između ta dva lika i kao njihova veza je svijet organizacije Svijesti čija je osnova Intuitivna Istina o stvarima. Postoji razlika između Intuicijske Ideje i intelektualnog pojma.

Intelektualni pojam ne samo da teži prema obliku, nego određuje sebe u obliku ideje, i kako je jednom određen razlikuje se oštro od svih ostalih pojmova.

Intuicijska ideja vidi sebe kako u bivanju tako i u postojanju. Njena priroda je Dristi, viđenje a ne poimanje; to je direktno, neposredno i intuitivno viđenje. Gledana iz tog stajališta intuicija promjene kod Bergsona, tok svijesti kod Jamesa, sveobuhvatno iskustvo kod Bradleya i religiozno razumijevanje White Heada ne može nam dati viziju stvarnosti koja je samo prisutnost i otkriva nam se u Intuiciji.
Čovjek koji je dostigao taj Dristi ili Intuitivno Oko zove se Anil ili Sharana ili Vidovnjak predstavljen je ravnom linijom jer je išao u tangenti na začarani krug rođenja i smrti, trivijalni krug starih uobičajenih ideja i asocijacija u trećem stadiju dijagrama dobiva oblik X. Ravna linija povučena je na desnoj strani uz liniju koja predstavlja Sat ili Čisto Postojanje, jer Intuitivna Ideja potiče iz nje s insistiranjem na pravom uglu gledanja.

Zadnje što ostaje je An ili Shiva. To je Transcendentna Stvarnost, Čista Apsolutnost, Suprakozmicki Beskraj. Ono je po sebi samom svoj vlastiti Svijet, svoj vlastiti Svemir bilo koga drugoga nego Sebe, ne može stvoriti koncept. Ne poznaje ni daljinu ni širinu ni visinu, jer nema nikakvih iskustava o njima; nema čak niti nikakvog znanja o broju jedan, jer je sam po sebi Jedan, a Sve Biće je zaista ništa.
Kako da se to predstavi? Riječi izlaze promrmljane, opiru se svakoj definiciji i opisu. A ipak, skromni pokušaj Ljudskog Uma da ga prikaze završava na nuli. Tako je predstavljen kao Nula ili Shunya. Pošto stoji na početku liste, Nula ili Shunya stavljen je na vrh dijagrama trećeg stadija. Figura će onda u tom stadiju poprimiti oblik X. To je odgovarajući oblik određene i složene misli o Bogu. Dokazano da su Anga i Linga jedno te isto je subjektivnim načinom bogoslužja, tj. Ahamgrahopasana.

Ostvarenje Jednog Bića u objektivnom svjetskom procesu kroz svjesnost o samom Sebi je Samarasya, užitak Jednoga i Jednakosti. Samarasya je stoga Ananada-Rupa. ,,Ako ne bi postojao”, kaže Taittariya Upanishad, «cijeli taj sveobuhvatni eter užitka života u kome živimo, da taj užitak nije nas eter, onda nitko ne bi mogao disati, nitko ne bi mogao živjeti”.

Stoga svjetski proces nije kaos, kako misli materijalist, nego prilično šarmantan kozmos, kao što primjećuje mistik: “stvaranje počinje od jednog vedrog čina potvrđivanja, vječnog da, vječno izgovaranog unutar dubina Božanske Prirode…

Jedinstvo ne potiskuje život, ono ga sublimira.