Hinduizam ( i time joga ) je idolatrija, politeizam, animizam, sujevjerje i tome slično
Djelomično točno te u velikoj mjeri opet u kategoriji neraspravljive subjektivne percepcije, no i tu sam nailazio na argumente koje mislim da se nije najobjektivnije prezentiralo. Na stranu koliko su takve pojave uopče negativne one su sveprisutne. Za mnoge (protestante, muslimane, židove) je puno aspekata katoličke vjere idolatrija i sujevjerje, npr. No da ne ulazimo u nepotrebne širine i još nepotrebnije sukobe želio bih ukazati na primjer vrlo velike subjektivnosti u interpretaciji stvarnih činjenica, odnosno na onu staru o očima i balvanima.
U Manjackalovoj knjizi je naveden primjer štovanja zmija kao univerzalni pokazatelj animističke, idolopokloničke i sujevjerne prirode Hinduizma.
Međutim imam nekoliko primjedbi na navedeni primjer:
- To je praksa posebno prisutna u jednoj planinskoj regiji južne indije i još nekim južnoindijskim područjima
- Ista praksa je prisutna i nekim izoliranijim plemenskim zajednicama tog područja koje nisu asimilirane u Hindu zajednicu.
- U krajevima Indije gdje praksa nije prisutna u izoliranim plemenskim nije prisutna niti u široj zajednici
- Hinduizam nije unificirana i centralno kontrolirana religija, nema jedinstveni autoritet, teologiju niti praksu
- U katoličkim krajevima postoji čitav niz praksi i vjerovanja pretkršćanskoga razdoblja inkorporiranih u novu religiju
- Svojevremeno je postajala papinska uredba koja je to poticala
- Uz to naravno postoje i spontani narodni sačuvani običaji
- Katoličanstvo je unificirana i centralizirana religija sa jedinstvenim autoritetom i tek minornim razlikama u praksi u nekim marginalnim skupinama i rubnim istočnim krajevima
Dakle imamo situaciju gdje s jedne strane izvlačimo primjer očite predhinduističke sačuvane narodne tradicije da bi difamirali suvremenu religiju u koju je ista ubačena na lokalnoj razini, a koja uopće nema institucionalnih mogućnosti niti nastojanja kontroliranja vjerskih praksi na svom području dok sa druge ignoriramo takve primjere u vlastitoj vjerskoj zajednici koja ima efektivnu kontrolu nad centraliziranom religijom i što prešućuje, što svjesno odobrava, a što aktivno potiče mnoge takve običaje.
Opčenitje govoreći ne možemo tvrditi da je Hinduizam išta, moramo se usmjeriti na neki specifičan pravac. Također ovisi i o tome kako definiramo potliteizam. No recimo neki teističko-devocijski pravac koji Boga doživljava kao kreatora i upravitelja kracije, svemočno i sveprisutno biće odvojeno od nas o čijoj milosti ovisi naše spasenje dok su razna božanstva “činovnici” u ulozi sličnoj kršćanskim anđelima i arhanđelima mene daleko više podsjeća na Kršćanstvo nego na Hinduizam iz gledišta koje ovdje komentiramo.
Još jedno područje koje je u konačnici u subjektivnoj kategoriji, no mnogi argument koji se koriste kod nastojanja da se dokaže određena religijska tvrdnja mi djeluju previše jednostrano, nepotpuno i van konteksta, odnosno selektiraju se informacije i interpretiraju na nacin da se slika iskrivi i bolje prilagodi određenoj namjeri bez želje ustanovljavanja činjeničnog stanja
( izvornik: http://www.vih.hr/stvarne-lazne-kontroverze-joge/ )