Kako joga nužno vodi Hinduizmu nužno vodi i impersonalizmu, ništavilu, panteizmu i slično

Ovako predstavljena tvrdnja je potpuno netočna, iako to nekad svakako može biti slučaj – no nikako ne i nužnost. Hinduizam je naime vrlo šarolik skup vrlo različitih vjerskih skupina, uvjerenja i filozofija. Neke od njih imaju gotovo identične kritike pravaca koji kao cilj zacrtavaju navedeno u naslovu kao i one koje iznose abrahamske religije. također jogu ne prakticiraju samo pravci sa takvim teološkim postavkama. Npr isposnici ramanadi tradicije, jedne od teističko – devocijskih skupina, su poznati po jogičkim praksama. Drugi dobar primjer je Krishnamacharya koji je pripadao jednoj drugoj devocijskoj Vaishnavskoj tradiciji – Šri Vaišnavizmu. Ta tradicija čak i ne koristi (hatha) jogu u svojoj internoj praksi. To ga nije spriječilo da postane jedan od najutjecajnijih figura u svijetu joge, ali ga niti joga nije spriječila da izjavi kako mu duhovni cilj nije oslobođenje u ovom životu jogičkom praksom već u smrti Božijom milošću.

Dakle očigledno je ne samo da joga ne vodi nužno Hinduizmu već niti Hinduizam niti joga ne vode nužno impersonalizmu, ništavilu, panteizmu ili slično. Kao mogučnost može biti održivo, kao nužnost je potpuno netočno.