Ezoterični aspekti joge su okultni i suštinski zli, odnosno vezani uz Zloga

Kako je ovo u velikoj mjeri ipak vezano za ranije spomenutu kategoriju subjektivnih kritika nije stvar o kojoj ima smisla raspravljati, ali bih se osvrnuo na neke nekonzistentnosti u tome kako se ovaj argument ponekad prezentira.

Naime, često sam čuo komentar tipa “ja sam kršćanin i nemam nikakve ćakre (u ezoteričnim tradicionalnim teorijama tantre i joge svojevrsna energetska čvorišta)”.  Problem sa ovim argumentom jest da sama joga tvrdi da je to nešto što svi imaju, ne što ona stvara i u tom smislu bi to bilo poput kritike sportašu koji diže utege: ja sam kršćanin, ja nemam bicepse.

Jedina mogućnost koja bi to činila suvislim je ona da u stvari čakre ne postoje i da ih u stvari joga stvara iako sebe zavarava da je drugačije.

Dozvoljavam tu mogućnost.

No tu su još barem tri:

1. ćakre su nešto što je univerzano, što je dio “suptilne anatomije” jednako kao što su bubrezi, bavljenje njima samo utječe na svjesno usmjeravanje njihovog rada, ne i na postojanje.
2. ćakre ne postoje već se radi o iskustvu uvjetovanom sugestijom. Budući se ovdje radi o induciranju psihološkog fenomena koji stvara osjete putem metalnog uživljavanja i umišljaja nečega što po sebi uopće ne postoji teško da možemo govoriti u ezoteričnim kategorijama.
3. kao moguća varijacija prethodne točke koju je ipak dobro izdvojiti moguće je da su ona simbolička interpretacija fizioloških procesa (postoji neke pretpostavke podudarnosti ćakri i endokrinog sustava npr) te način da se kroz vizualizaciju na te fiziološke funkcije i utječe, bez obzira na objektivno (ne)postojanje zamišljenog.

Da to nije samo moderno promišljanje pokazuju i određeni tradicionalni spisi tibetanske joge koji opisane energetske tokove i centre ne smatraju stvarnim prikazima realnog stanja stvari već vizualnim i kontemplativnim pomagalima u svrhu izazivanja specifičnog rezultata i osjeta, odnosno pokretanja željenih procesa.

Ideja ćakri je ovdje uzeta kao primjer inspirirano stvarnim životom i navedenom izjavom, ali može se primijeniti na neke druge slične tvrdnje.

Još jedno područje gdje možemo samo promišljati različite perspektive gledanja na takve pojave, no u krajnjoj liniji se svodi na subjektivnu kategoriju uvjerenjem i interpretacijom vjerskog autoriteta definiranih stajališta bez definitivnog zaključka.