Najniži - muladhar - je centar nemira, a najviši je centar odmora, a između njih postoji sedam podjela. Ti ih možeš nazvati i sedam boja - da, čovjek je duga. Ili ga možeš nazvati i sedam tonova u muzici. Istočnjačka muzika je podijeljena u sedam nota: sa, re, ga, ma, pa, dha, ni - to su sedam bazičnih nota. Iz tih sedam osnovnih tonova je sva muzika proizišla: sve sinfonije, sve melodije, pjesme, svi plesovi. Zapamti, sedam je veoma značajan broj. I još nešto, prije no što uđemo u sutre, da bismo bili savremeni, ja želim da ovih sedam centara podijelim na sledeći način. Prvi ću zvati ne-um. "Ne-um" znači da je um duboko uspavan - muladha. Ono je prisutno ali tako duboko uspavano da ga ne možeš ni dotaći. U stijeni, kamenu, Bog je duboko uspavan. U čovjeku je on postao nešto budniji- samo malo budniji, ne previše. U stijeni je duboko uspavan, tvrdo spava, hrče. Ako se primakneš dovoljno blizu i oslušneš čućeš kako hrče... to Bog hrče. Zbog toga su stijene tako lijepe - tako duboko smirene, bez nemira, tjeskobe, bez želje da nekuda idu. To ja zovem ne-um. Ja ne mislim pod pojmom " Ne-um" da tu ne postoji uma; ja samo mislim da um nije još ispoljen. Um čeka u zametku, um je spreman da se probudi, um se pripremao, odmarao. Prije ili kasnije će doći jutro i kamen će postati ptica i poleteće, ili će postati drvo i početi da cvjeta.
Drugo stanje ja nazivam nesvjesni um. U drvetu je um prisutan, ne kao u stijeni, tu je Bog nešto drukčije nego u stijeni. Još nije svjestan, nesvjestan je. Drveće osjeća- ono ne može osjetiti da osjeća, ali ono osjeća. Osmotri tu razliku. Ako udariš drvo, ono će to osjetiti, ali ne može osjetiti da to osjeća, tolika budnost mu se nije još dogodila. Osjećanje je već ušlo, drvo to osjeti, ono je senzibilno. Sada već postoje i savremeni dokazi da je drvo veoma senzibilno, osjetljivo. To ja nazivam nesvjesnim umom. Um je tu... isto kao da je neko zaspao. Ujutro se on prisjeti kako je to bila predivna noć: "Spavao sam tako dobro, san mi je bio tako jasan." Ali ti se toga sjetiš ujutro a ne tokom spavanja: ti se toga kasnije prisjećaš, praviš retrospektivu. Um je tu bio uspavan, ali nije u tom trenutku djelovao; on djeluje samo retrospektivno, sa zakašnjenjem, naknadno. Ujutro se sjetiš - divne li noći, blažene i satenske noći, tako duboke tišine i takve sreće- ali ti to prepoznaješ tek ujutru.
Treće stanje nazivamo podsvjesni um . Podsvjesni um ima ptica, životinja. To je nešto nalik snu, snivanju. U snivanju ste nešto malo više svjesniji nego u spavanju. Dopustite da kažem da je stjena u komi; ujutro se ona neće ni sjetiti da je spavala, koliko je dubok bio san - to je koma. Drveće spava; kada se probudi ono će se moći sjetiti. Ptice i životinje sanjaju - one su veoma blizu čovjeku. To ja zovem podsvjesni um.
Četvrto stanje nazivam svjesni um. To je stanje u kojem čovjek nije previše svjestan, tek treptaj, samo mali val svjesnosti - a i to bi se dogodilo samo onda kada bi bilo u velikoj opasnosti. Kada bi neko iznenada upao u tvoj dom i krenuo da te ubije sa velikim nožem, ti bi toga postao svjestan. U tom trenutku bi bilo znatno više budnosti, inteligencije, sjaja. Misli bi stale. Ti bi postao plamen. Samo u rijetkim trenucima postaješ svijestan, inače se uvjek krećeš kao somnabulist.
Čuo sam...
Godine 1959. dva pijanca su u francuskom gradiću Vijene otvorili prozor kafane misleći da su otvorili vrata ka ulici. Sa pjesmom na usnama su zakoračili kroz prozor sprata visokog nekoliko metara. Ruku pod ruku, zagrljeni, dva pijanca su tresnuli na ulicu. U tom trenutku je pritršao policajac da im pomogne na što su oni odvratili sasvim mirno, neogrebani i u izvrsnoj kondiciji: "Ništa, ništa, samo smo promašili stepenicu," i nastavili dalje niz ulicu.
Oni uopšte nijesu bili svijesni što rade. Da su bili toga svijesni sigurno bi bili mrtvi. Oni nijesu bili svjesni; oni su mislili da su samo propustili stepenik . Stepenik od par metara. A ovo je i tvoja situacija. Tvoj čitavi život je život pijanca. Ti se teturaš tamo - amo, promašiš stepenicu ovdje, promašiš dva stepenika tamo. Tvoj život nije ništa drugo do jad i bijeda, teturanje, sudaranje. Ti to možeš zvati ljubavlju, ali to što se ispoljava je samo sudaranje udvoje. To samo donosi jad. Samosvijest može doneti ekstazu. Ekstaza je sjenka svjesnosti. To je četvrto stanje u kojem čovjek živi i umire. To je samo obično traćenje. Stijeni se to može oprostiti i ptici i životinji, ali čovjeku se to ne može dopustiti - pošto su dobili pravi bljesak: to je tvoja odgovornost da rasteš, da to učiniš uspješnim, da to bude jače. Ti ne možeš reći stijeni: "Ti si pogrješila." Ali ~ovjeku možeš reći da je omanuo.
Čovjek je jedina odgovorna životinja. On može biti pitan, može odgovoriti: to je značenje odgovornosti. Jednoga dana će biti u prilici da odgovori i Bogu ili centru ove egzistencije ili samoj egzistenciji: "Kako si mogao pogriješiti? Tebi je data prava mogućnost, ti si morao to unaprijediti. Dato ti je sjeme, ti si morao procvjetati. Zašto si to propustio?" To je čovjekova tjeskoba, agonija, drhtanje, patnja - jer je čovijek jedina životinja na svijetu koja može postati ekstatična, koja može postati svjesno blaženstvo, koja može postati satchitanand: onaj koji može postati istina, svijest biće, koji može postati blaženstven, koji može dospjeti do vrhovnog, krajnjeg.
Peto stanje zovem pod-nadsvjesni um. U četvrtom stanju- svjesni um - tvoj um je sasvim titrajna stvar, trenutačna, bez postojanosti, dolazi i odlazi, a nalazi se iza tvoje moći; ti je ne možeš prizvati kada ti je potrebna. Sve religije bitišu između svijesnog i nadsvjesnog uma. Sve tehnike joge i uopšte sve tehnike, nijesu ništa drugo do način da tvoju svijest transformišu u nadsvjest. Gurdžijev to zove prisjećanje sebe. Kabir to zove surati joga - "surati" takođe znači prisjećanje. Isus je uvijek ponavljao: "Budi budan! Budi budan! Promatraj!" Buda je govorio: "Budi oprezan!" A Krišnamurti je običavao da dugo govori o svijesti. Četrdeset godina je govorio samo o jednoj stvari, a to je svijest. Jedna riječ predstavlja svu poruku: ta riječ je most između svjesnog i nadsvjesnog uma.
Kada tvoja svijest postane jedan stabilan faktor u tvom životu, jedan integralni faktor u tebi, jedan iskristalisani faktor u tebi, i ti se mogneš osloniti na to...Upravo sada, ti se još ne možeš osloniti na to. Ti se, recimo, krećeš veoma svjesno i neko te iznenada udari - tog istog trenutka tvoja svijest nestane: to nije postojano, ne možeš se na to osloniti. Neko ti kaže jednu običnu riječ: neko ti, recimo, kaže: "Jesi li idiot?" Tvoja svijest u tom trenutku nestane, smrači ti se pred očima. Sama riječ "idiot" ti potjera krv u očima. Tada bivaš spreman da ubiješ ili da pogineš. Čak i ljudi koji izgledaju veoma svjesno i budno, izgledaju tako samo zbog toga što žele da izbjegnu takvu situaciju. Njihova budnost nije stvarna. Ti možeš otići u Himalaje, možeš se zatvoriti u pećinu - niko te tamo neće moći nazvati idiotom. Ko će se usuditi da ode u himalajske pećine da bi te nazvao idiotom? Naravno, ti se tamo nećeš ljutiti. Tvoje stanje svijesti u himalajskim pećinama nije od neke veće vrijednosti jer ta svijest nema prilike za testiranje, ne postoji mogućnosti da bude izazvana, da bude uništena. Zbog toga Kabir kaže: "Budi u svijetu. Nemoj se povoditi svijetom ali budi u svijetu, živi u ovom svijetu. Živi u svakodnevnoj prilici gdje možeš biti izazvan da se nesvjesno ponašaš i gdje ti drugi mogu pomoći da budeš svjesniji.
Ako to možeš shvatiti, svijet će biti jedno moćno sredstvo dato od Boga da ti priušti više svijesti. Tvoj neprijatelj ti je prijatelj, a kletva je blaženstvo, nesrećnost se može preobratiti u sreću. To ovisi samo o tome ako znaš gdje je ključ svijesti. Tada sve možeš preokrenuti u zlato. Kada te neko izazove, to je prilika da zadržiš budnost. Kada tvoja supruga pogleda nekog drugog, i ti se osjetiš uvrijeđenim, to je trenutak da ostaneš budan. Kada se osjetiš tužan, potišten, depresivan, kada osjetiš da je sav svijet protiv tebe, to je pravi trenutak da budeš svjestan. Kada si okružen mrklom noći tada je trenutak da održiš svoje svijetlo upaljeno. Sve te situacije će se pokazati kao pomoć - u njima je smisao toga.
Od svjesnog uma do nadsvjesnog uma sve je joga, meditacija, molitva, svjesnost. Pod-nadsvjesni um je jedan integralni fenomen, ali ti i to ponekada gubiš, zaboravljaš na sve to. Onda kada odeš na počinak, kada zaspeš, a ne kada si budan, postoji mogućnost da to izgubiš. Pod-nadsvjesni um će ti pomoći onda kada si u budnom stanju, a ponekada čak i kada sanjaš, ali ne i u dubokom snu.
Kada je Krišna rekao u Giti: "Jogin je budan čak i kada sav svijet spava", on je tu ukazivao na više stanje svijesti koje je nazvao šesto stanje - nadsvjesni um. Tada osoba opstaje budna čak i kada spava; u dubokom snu je, a svijest ostaje prisutna. To je šesto stanje svijesti. Iz tog šestog stanja, sedmo stanje svijesti proizilazi spontano - ti ne treba ništa da učiniš za to.
To sedmo stanje ja ponovo nazivam ne-um. Tako je krug kompletiran, završen. Prvo je ne-um kamena, a posljednje je ne-um boga. Pokazujući to jedinstvo, mi obično stvaramo božanstva u kamenu. Kako bi ukazali na to jedinstvo, to zaokruženje, mi stvaramo kamene statue Boga da bi pokazali kako je prvo bio kamen a potom Bog, kako se oboje negdje sastaju. Tako se ponovo događa ne-um bilo da ga nazivamo duša ili Bog, prosvjetljenje, nirvana, spasenje ili bilo kako drugo. To su sedam stanja svijesti, a to je i duga u obliku čovjeka.
Knjiga tajni
bglavac
edin.kecanovic
