Religijska kritika joge

Mnoge vjerske zajednice imaju sklonost kritike puno toga što ne dolazi iz njihovih vlastitih izvora, pa tako i joge. To naravno nije unifomno, razne zajednice imaju različite stavove, iste zajednice mijenjaju stavove prema promjenama u društvu, a unutar većih zajednica često postoje različiti, pa i sukobljeni stavovi. U našim je krajevima naravno najprisutnija Rimokatolička Crkva gdje, čini se, trenutno u tome prednjače karizmatski pokreti (vjerojatno donekle pod utjecajem pentekostalnih i drugih protestantskih pandana sa sličnim stavovima) te neki drugi pojedinci koji slove za stručnjake u tom području. Stoga čemo se ovdje prvenstveno usmjeriti na kritike na koje se može naići u njihovim izjavama. 

U kritikama koje jogi upućuju neke vjerske zajednice možemo razlikovati one subjektivne i objektivne.

Subjektivne kritike su kritike koje se baziraju isključivo na vjerskim argumentima. To su po definiciji argumenti kojima ne može biti utvrđivana objektivna vjerodostojnost jer se pozivaju na autoritet spisa, institucije ili slično, odnosno svoj smisao nalaze u okviru subjektivnoga vjerničkog sustava vrijednosti. većinom se radi o tumačenjima baziranima na interpretacijama spisa pošto u samim tekstovima koji su nastali van Indijskog kulturnog kruga uglavnom nema direktne reference na jogu, a to je i jedan od razloga povremenih promjena mišljenja ili razlika u mišljenjima među različitim predstavnicima iste religijske skupine. Kao suštinski subjektivne i neprovjerive ove su kritike nesporne. Svatko ima apsolutno pravo vjerovati što želi i na tvrdnju kako je joga oruđe sotone, npr, nemam prigovora te smatram apsolutno ispravnim da osoba to vjeruje ako želi pa je onda i ova kategorija nešto što nema potrebe za detaljnijom razradom.

Objektivne kritike pak su one koje su ili bazirane na navodnim objektivnim činjenicama ili koriste interpretacije, analogije i slično koje su po mojem mišljenju ponekad pomalo jednostrano prezentirane u svrhu obrane određenog stava. U tekstovima na našem jeziku čini mi se da pronalazim tvrdnje iz nekoliko najčešćih inozemnih izvora poput pentekostalnih i drugih protestantskih radova te onih katoličkih autora poput umjerenog Verlindea ili manje umjerenog Manjackala. Pri tome su neke od najčešćih tvrdnji iduće:

• joga je uvijek i nužno hinduska te vodi u prihvaćanje hinduizma
• joga je nemoguća bez ezoteričnih i religijskih konotacija
• čak i fizičke vježbe (asane) imaju snažne religijske konotacije i predstavljaju svojevrstan vjerski ritual
• ezoterični aspekti joge su okultni i suštinski zli, odnosno vezani uz Zloga
• joga vodi Hinduizmu i time impersonalizmu
• dok je istok usmjeren na asketsko samospasenje kontemplativnim naporom jedino abrahamski monoteizam poznaje spasenje, mislost i bliskost sa Bogom
• hinduizam ( i time joga ) je idolatrija, politeizam, animizam, sujevjerje i tome slično

Predlažem da raspravimo svaku od ovih stavki zasebno.

( izvornik: http://www.vih.hr/stvarne-lazne-kontroverze-joge/ )