Prije iskušavanja bilo kakvih vježbi molio bih da se pročita članak pod naslovom Joga u praksi - osnovni principi.

Rekosmo da se vježbanje treba maksimalno prilagoditi pojedincu. No postoji nekoliko tehnika koje su gotovo univerzalne. Ipak, niti one nisu uvijek preporučljive. Metodu disanja koja će biti opisana nesmiju raditi osobe sa glavoboljama i migrenama, alardozom te ekstremno pretile osobe. To su neke osnovne kontraindikacije, no nikada se sve ne može uzeti u obzir u ovakvim člancima pa uvijek treba biti pažljiv, promatrati tijelo i biti sam svoj učitelj i mjerilo, posebno kada se radi na osnovu knjiga, internet tekstova, video instrukcija i ostalih metoda gdje ne postoji interakcija sa instruktorom.

Iz nekog razloga se na zapadu proširila praksa "jogičkog disanja" koja opisuje disanje punim plućima gdje udah počinje od abdomena prema prsima i ramenima. Ta je metoda potpuno pogrešna. Zašto je tako vrlo se brzo osjeti u praksi kada se kombinira sa asanama, budući udah uvijek ide u kombinaciji sa ekspanzivnim pokretima koji najčešće šire gornji dio tijela. Također u obzir treba uzeti da je za 70% volumena pri disanju zadužena dijafragma. Ako prvo koristimo dijafragmu, a nakon toga prsni koš, pri širenju gornjeg dijela dijafragma se uvlači, dakle kompromitiramo dio koji je najbitniji pri disanju.

Stoga udisati možemo na dva načina. Samo dijafragmom ili punim plućima gdje udah počinje u prsnom košu i ramenima, a nakon što se taj dio napuni ispunjavamo dijafragmu.

Izdah je međutim u ovoj tehnici daleko važniji i specifičniji. Naglasak je na donjem abdomenu kojeg se kontrahira prema unutra i prema gore. Kontrahiranje prema unutra je prirodno, no da bi se kontrahiralo prema gore potrebno je malo prakse. Pri tome pažnju treba obratiti da se zaista koriste samo mišići donjeg abdomena i ne pokušava efekt uzdizanja postiči povlačenjem "od gore".

Apana (detalji u prethodnim člancima) se u ayurvedi smatra djelom gdje se skupljaju toksini. Debljina u ostalim dijelovima tijela se ne smatra nužno štetnom, međutim u ovom se djelu tijela smatra. Spuštanje apane se smatra štetnim stoga nastojimo disanjem podizati tu regiju. Međutim neki poremećaji poput migrena su povezani sa poremećajem aktivnosti apana regije i zato se u tim slučajevima ne preporuča.

Kontrakcija ne mora biti forsirana i previše snažna da ne bi smetala kombiniranju sa drugim vježbama i dugotrajnoj upotrebi, bitniji je smjer od snage kontrakcije.

Ima nekoliko metoda koje nam mogu pomoći u stjecanju tog osjećaja.

1. ležeći na leđima sa rukama na abdomenu i savijenim nogama vježbamo izdah sa kontrakcijom donjeg abdomena unutra i prema gore.
2. u istom položaju obuhvatimo rukama koljeno jedne noge te ju sa izdahom privlačimo trupu istovremeno kontrahirajuči, zatim zamjenimo noge.
   
3. Koristimo mantru pošto to automatski stvara kontrakciju u abdomenu i uz nju može taj pokret biti prirodniji i lakši. Klasično se koristi om, ali ako postoji vjerski problem sa time može se bilo koji jednostavan slog uz koji će se osjetiti odgovarajući efekt. Kada je savladano može se kombinirati sa mantrom mentalno, pa bez mantre.

Kada je savladan abdominalni izdah mogu se vježbati dvije metode potpunog disanja, prema izboru:

1. jednostavnija varjanta - udah dijafrahma, izdah sa fokusom na abdominalno, a ostalo (dijafragma) spontano.
2. potpuno disanje - udah počinje u gornjem djelu - ramena i prsni koš, kada se napuni opušta se i otvara dijafragma. Izdah prvo donji abdomen sa kontrakcijom na unutra i prema gore, zatim dijafragma i na kraju prsni koš pa ramena.

Vježbe se mogu raditi bilo kada i u bilo kojem položaju (iako preporučam sjedeći nakon što se savladalo uvlačenje donjeg abdomena), ali bolje je izbjegavati neko vrijeme nakon jela.

Kada je to savladano možemo početi kombinirati sa pokretima.