U životu većina nas redovno ponavlja obrasce za koje se iz dana u dan uvjeravamo kako ne vode željenom rezultatu. Čak i kada smo svjesni kako neke navike, ponašanja, emocije i reakcije nisu za nas dobre i kada ih želimo promijeniti to ne uspijevamo uvijek baš tako lako i jednostavno samom tom sviješću i odlukom.

Gledajući iz jogičke perspektive, a donekle slično i nekim psihološkim školama, uzroci naših ponašanja nisu na istom nivou na kojemu su naša (svakodnevna) svijest i slobodna volja. Nerijetko uopće nismo svjesni uzroka određenog ponašanja već stvaramo razne racionalizacije da bi im dali smisao koji može biti potpuno pogrešan. Objašnjavali to kroz ezoterične jogičke termine vasana i samskara ili psihološke podsvijesti i kondicioniranja smisao je isti - naše su reakcije automatizirane i uprogramirane na nivou koji je dublji od svjesnog i zato ćesto nije dovoljno to jednostavno poželjeti da bi se nešto zaista i promijenilo već moramo uložiti određeni rad. Koliko puta smo rekli da nešto nikada više nećemo učiniti, a da bi se za dan-dva vratili tom istom obrascu ponašanja? Jedina bitna suštinska razlika je što jogička objašnjenja uzimaju u obzir i egzotičnije uzroke nastanka takvih obrasca poput prošlih života i drugih duhovnih utjecaja kao što i u svjesnom i namjernom djelovanju na te uzroke koristi duhovne metode i objašnjenja uz one pragmatično psihološke.

Doduše neki spisi i učitelji smatraju da postoje iznimke ovom pravilu, no one se prvenstveno odnose na stvarnu ili pretpostavljenu kategoriju bića koja se rađaju svojom voljom i bez karmičkog tereta pa stoga nema tog razmimoilaženja između svjesne volje i prikrivenih uzroka već svaka voljna odluka automatski postaje prirodno ponašanje. Što god bila istina o tome nije toliko relevantno za naše osobne uvjetovane živote i potrebe da korigiramo neželjeno. Za nas se smatra kako je većina toga što radimo, mislimo, odlučujemo i osjećamo usprkos nerijetkoj iluziji kako to radimo spontano u tom trenutku i slobodnom odlukom u stvari tek odjek procesa na dubljim razinama gdje je sve "odluceno" prije nego se taj odjek pojavio na svjesnoj razini.

Promjene možemo postići na više načina. Dva najčešća su direktna dubinska intervencija i redovno disciplinirano ponavljanje. I jedan i drugi podrazumijevanu utjecaj na dubljim, automatskim nivoima. Kod ponavljanja određene radnje polako novu naviku spuštamo na nesvjesni nivo, slično učenju vožnje. U početku svaki element vršimo svjesno (i uglavnom nezgrapno) da bi vremenom sve postalo prirodno i automatizirano, bez svjesnog napora. S druge strane postoje neke stvari koje trenutno (odnosno u kratkom roku) donose promjene u obrascima ponašanja i pogleda na svijet i život poput trauma, ali i dubokih duhovnih iskustava. To mogu biti vrlo intenzivna iskustva sa snažnim emotivnim nabojem ili introspektivni doživljaji u izmijenjenim stanjima svijesti. Ponekad čak i samo osvještavanje onoga što se dešava na dubljim nivoima uma ima transformacijski učinak.

Dobar dio navedenih mehanizama se može naći i u sekularnim terapijskim pristupima. Izuzetak su naravno duhovni aspekti iako i oni djelomično postoje u nekim pravcima koji doduše nisu više utjecajni na akademskoj razini ali zadržavaju određenu prisutnost u psihoterapiji (analiticka psihologija, psihosinteza, transpersonalna psihologija isl). Specifičnost joge koju drugdje rijetko srećemo je osvještavanje, buđenje, iscjeljivanje i uopće utjecanje na energetsku praničku razinu kroz pranajamu - vježbe disanja. Na naprednijem nivou čisto fizičke metode disanja kombiniramo sa određenim fizičkim i mentalnim vježbama radi preciznijeg i snažnijeg efekta.

Ne treba zanemariti niti utjecaj fizičkog dokle god u tijelu živimo. Samo fizičko vježbanje može imati zanimljive pozitivne efekte na niz aspekata u našem životu kroz promjene ne samo na tijelu već posredno i u umu. Kada smo fizički u formi često je i umu lakše izaći na kraj sa mnogim svakodnevnim izazovima i u tom smislu su nam životne bitke lakše. Iako ne mora nužno imati onaj direktan utjecaj na dublje razine kao što imaju neke druge metode budući da razine funkcioniranja nisu izolirane u stvarnosti kao što su u teorijskim objašnjenjima utjecaj na jednu razinu utječe i na sve ostale.

Joga koristi sve navedene mehanizme bilo zasebno bilo kombinirano. Kroz redovnu disciplinu i u duhovnoj praksi i u svakodnevnim životnim navikama nastoji stvoriti pozitivne i nadomjestiti neželjene navike dok vježbama poput meditacije joga nidre i drugima direktno utječe na dublje nivoe koroz kontemplativnu praksu dok se i emotivni naboji mogu koristiti uz pomoć devocijskih (bhakti) prstupa duhovnosti.. Pranajamom i donkele asanama utječe na energetski nivo, a asanama (i donekle pranajamom) na fizički. Svi oni mogu biti kombinirani, zasebno korišteni ili ignorirani. Kao što uvijek napominjemo sve prakse samo trebaju jogiju biti na raspolaganju, primjenjivati će se ovisno o osobnim sklonostima, sposobnostima, potrebama, ciljevima i procjenama učitelja.