| Za hinduiste joga predstavlja tehniku ili disciplinu koja vodi do sjedinjenja s vrhovnom natprirodnom silom ili duhom. Opisuje ju se kao "naprezanje sve snage tijela, uma i duše prema Bogu". Za zapadnjake koji uz tjelovježbu traže i unutarnji mir joga se čini mnogo prizemnijom tehnikom. Gipko tijelo i miran duh – sve na jednom mjestu. Tko je prizemljio jogu? Izvorna sanskrtska riječ za "jogu" može značiti sjediniti ili zajedno upregnuti ili ujarmiti, zauzdati ili kontrolirati. Stresom i depresijom pogođeni poslovni ljudi pecaju se upravo na riječi zauzdati i kontrolirati – stres uglavnom. Za sve su krivi veseli hipiji koji su Indiju i sve istočno popularizirali od 60-ih godina 20. stoljeća. Kasnije se od nečeg trebalo i živjeti pa su nikle dvorane za jogu. Dostizanje savršenstva No davno prije nego su zapadnjaci došli na scenu sustav joga-vježbi najprije se prenosilo usmenim putem. Tome je stao u kraj indijski majstor joge Patañjali i praksu detaljno opisao u djelu Yoga-sutra, koje se do dan-danas smatra osnovnim priručnikom joge. Prema Patañjaliju, joga je "metodično ulaganje napora s ciljem dostizanja savršenstva kontroliranjem različitih mehanizama ljudske prirode, fizičkih i psihičkih". Joga je od svog nastanka do današnjih dana bila i ostala sastavni dio istočnjačkih religija, a danas je naročito prisutna u hinduizmu, jainizmu i budizmu. Koliko daleko u prošlost seže njen trag? Prikazi ljudi u raznim joga-položajima pojavljuju se na pečatima pronađenima u dolini Inda (današnji Pakistan). Arheolozi procjenjuju da civilizacija iz doline Inda datira iz perioda između trećeg i drugog tisućljeća pr. n. e., što se gotovo podudara s pojavom mezopotamske kulture. U iskopinama iz oba ta područja nalazimo lik čovjeka koji predstavlja neko božanstvo, okrunjenog životinjskim rogovima i okruženog životinjama. Hinduisti tvrde da slike čovjeka u joga-položajima prikazuju boga Šivu, gospodara životinja i gospodara joge, kojeg se često obožava putem lingama, faličkog simbola. Zato se u knjizi Hindu World i kaže da je joga "sustav asketskih pravila, uglavnom predarijevskog porijekla, koji sadrži ostatke mnogih primitivnih ideja i običaja". Neki koji se bave jogom vjeruju da je ona put do mokše, ili oslobođenja, sjedinjenjem s nekim sveprisutnim duhom. Je li dakle moguće baviti se jogom samo kao tjelesnom vježbom, radi zdravlja i opuštanja, a zanemariti njenu religioznu pozadinu? Joga je tehnika čiji je cilj pomoći osobi da doživi duhovno iskustvo sjedinjenja s nadljudskim duhom. Ali koji je to duh? U svojoj knjizi Hindu World Benjamin Walker o jogi kaže sljedeće: "Moguće je da se radi o drevnoj zbirci magijskih običaja, a joga još uvijek u sebi sadrži elemente okultizma i čarobnjaštva." Hinduistički filozofi priznaju da bavljenje jogom može rezultirati nadljudskim moćima, mada obično tvrde da to nije njen glavni cilj. Naprimjer, u izjavi bivšeg indijskog predsjednika dr. S. Radhakrishnana u knjizi Indian Philosophy stoji da jogin može "kontrolom svoga tijela putem vježbi postati neosjetljiv na izrazito visoke i niske temperature. (...) Jogin može vidjeti i čuti s velike udaljenosti (...). Može prenijeti misli bez pomoći uobičajenih komunikacijskih sredstava. (...) Jogin može svoje tijelo učiniti nevidljivim". Primjerice, u lipnju 1995. The Times of India izvijestio je da je jedna djevojčica od tri i po godine ležala u transu dok joj je automobil od preko 750 kilograma prelazio preko trbuha. Kad je izašla iz transa, na iznenađenje mnoštva koje je to vidjelo, na njoj nije bilo nikakvih znakova povrede. U izvještaju je dalje stajalo: "Bila je to demonstracija čiste moći joge." U knjizi Hindu Manners, Customs and Ceremonies navode se iskustva dviju osoba koje su se počele baviti jogom, a koje je podučavao neki guru. Jedna od njih kaže: "Ulagao sam nadljudske napore da zadržim dah koliko sam god više mogao, a udahnuo bih jedino kad bih osjetio da padam u nesvijest. (...) Jednoga dana točno u podne mislio sam da vidim sjajan mjesec, a činilo mi se da je putovao i usto se klatio lijevo-desno. Jednom drugom prilikom uspio sam u podne zamisliti oko sebe gustu tamu. Moj učitelj (...) bio je vrlo zadovoljan kad sam mu rekao za te vizije. (...) Uvjeravao me da neće proći dugo do vremena kad ću doživjeti još čudesnije rezultate svoje pokore." Drugi čovjek priča: "Po njegovoj sam uputi svaki dan morao gledati u nebo bez treptanja ili mijenjanja položaja. (...) Ponekad sam mislio da u zraku vidim iskre; a ponekad mi se činilo da vidim goruće komete i meteore. Moj je učitelj bio veoma zadovoljan rezultatima moga truda." Očigledno je da su te neobične vizije gurui smatrali potvrdom napredovanja prema pravom cilju joga-vježbi. Da, konačni cilj joge je mokša, koja se definira kao sjedinjenje s nekakvim neosobnim vrhovnim duhom. Opisuje se kao "(svjesno) zaustavljanje normalne aktivnosti uma". |
| www.Net.hr/zdravlje |
| 21.07.2008. |
bglavac
irida
edin.kecanovic
