Načela što ih znanost sada počinje prihvaćati, ona o prirodno inteligentnom univerzumu, postoje već, naravno, tisućama godina. Drevni tekstovi na sanskrtu opisuju Purushu, Vrhunsku svijest, i Chittam, ili stvari uma, kao temeljne za prirodu stvarnosti. Mineralno, biljno i životinjsko carstvo postoje kao stupnjevi Vrhunske svijesti, a čovjek, budući da posjeduje visoko razvijenu svijest, sudjeluje u tom golemom strujanju suptilne svijesti.

Ovdje, um je minijaturni univerzum, a univerzum je proširenje uma. Dok u zapadnjačkoj znanosti rasprava još uvijek bjesni, oni koji se bave jogom odavno govore o stvarnom doživljaju svijesti, onome što ugledni fizičari smatraju apstraktnom teorijom. U uzvišenom stanju svijesti, primjerice, veliki majstor joge Parahansa Yogananda, koji je veliki dio života proveo u Sjedinjenim Državama, doživio je spajanje vlastite svijesti s kozmičkom sviješću, nakon što je mnogo godina posvetio tom cilju.

Yogananda opisuje taj doživljaj u svojoj poznatoj autobiografiji: "Moj osjećaj identiteta više nije bio ograničen na tijelo", kaže, "već je obuhvatio okolne atome ... Moj obični frontalni vid promijenio se u sferični vid, istodobno sveobuhvatan ... sve se stopilo u svjetlucavo more. Sjedinjavajuća svjetlost mijenjala se s materijalizacijom oblika."

Nakon što je opisao stanje ekstatičke radosti, ugledni majstor joge dalje kaže: "U meni je bujalo blaženstvo koje je počelo obuhvaćati gradove, kontinente, Zemlju, sunčeve i zvjezdane sustave, fine svemirske maglice i lebdeće univerzume ... Cijeli je svemir ... blistao unutar beskonačnosti mojega bića." U žargonu moderne fizike, to se iskustvo može opisati kao Ne-lokalitet u elektronskom moru. Ultimativnim bićem, ili Bogom.

Kao što su mudraci činili tisućama godina prije njega, Yogananda opisuje univerzum iza materije kao što sastavljeno od neopisivo suptilne Svjetlosti. Materijalni univerzum opisuje kao nešto sastavljeno od iste esencije, ali u masivnijem obliku, načelo koje se ponavlja u gotovo svim mističnim predajama svijeta, a sada i u modernoj fizici. Po pitanju izvora te Svjetlosti, Yoganganda kaže: "Božanska disperzija zraka izlijevala se iz vječnog izvora, blješteći u galaksije preobražene neopisivim aurama. Uvijek sam iznova gledao kako se kreativni snopovi zgušnjavaju u zviježđa, a zatim postaju polja proizirnog plamena. Ritmičkim vraćanjem, sekstilijun svjetova prelazio je u eteričan sjaj, a zatim je vatra postala nebeski svod.

Možda je još važnije što nam mudrac govori, da je njegov doživljaj središta cjelokupne svijesti i stvaranja proizašao iz točke intuitivne percepcije u njegovu srcu, ne iz njegova uma, A ta činjenica naglašava granice znanstvenih metoda Zapada. Premda se zapadnjačka znanost može usprotiviti tako subjektivnoj priči, tvrdeći da joj manjka znanstvena verifikacija, oni mistici koji su se tijekom povijesti posvećivali apsolutnoj percepciji, govore o sličnim doživljajima. Znanost joge, koja se prakticira unutar laboratorija ljudske svijesti, zapravo je znanost svijesti, za koju fizičari kakav je Bohm teoretiziraju da je neodvojiva i odgovorna za svu stvarnost.

Na svoj vlastiti način, naše zadivljeno dijete ispod zvijezda vjerojatno stvara isti zaključak.