Kada sam svojevremeno odučio napustiti posao u međunarodnoj korporaciji i isključivo se posvetiti jogi jedan od motiva je bilo i to što je tadašnji način života postao neodrživ. Odnosno postao je vremenom nespojiv sa ciljevima koji su bili puno važniji kao i sa duhovnom praksom. Jedan od načina na koji se očitovala ta negativnost bilo je i povećanje osjećaja anksioznosti. Radeći i razgovarajući sa ljudima zamijetio sam sve više takvih pojava, sve više anksioznosti i panike.

Što je tome uzrok? Sve više pritiska? Sve više informacija? Previše vremena za računalom? Neuredno spavanje? Neprilagođena prehrana? Nedostatak sigurnosti nekih prošlih vremena? Narušeni društveni odnosi? Sve zajedno? Nešto treće?

Ne znam. Ne znam niti je li to drastično povećanje stvarno ili je moja percepcija subjektivna, odnosno iz raznih mogućih razloga poput generacijski uvjetovanih promjena (prijatelji iste generacije, interesa, društvenog kruga i slično prolaze kroz slične životne faze i nisu dobar statistički uzorak) ili zato što ljudi sa takvim problemom češće traže rješenje u jogi. Ipak porast prodaje psihotropnih lijekova kao i sve veći pritisak na psihijatre ukazuju na to da možda ipak taj dojam nije samo subjektivan.

Problem jogom adresiramo na nekoliko načina. Možemo osobu jačati snažnijim oblicima fizičkih i vježbi disanja te joj time pomoči da se bolje nosi sa životnim situacijama. Također možemo introspektivnim radom na fizičkom, psihičkom i energetskom nivou razrješavati unutarnji osjećaj napetosti. Kod „skeniranja“ i introspektivnog promatranja osjećaja u tijelu u ovim se slučajevima blokada najčešće primjećuje u području solarnog pleksusa (manipura čakra) te se u tom slučaju na njemu dodatno radi. Za samostalni rad često je dovoljno samo njegovanje pažnje, odnosno nepristrano promatranje osjeta koji će u velikom broju slučajeva sami tada polako nestati, a mi ćemo naučiti razdvajati osjećaj jastva od prolaznih emotivnih stanja, odnosno manje se sa njima poistovjećivati. Ukoliko smo dobro uvježbali i lako postižemo meditativna i stanja duboke opuštenosti vježbe samopromatranja kombiniramo sa njima. Kada smo to napravili možemo zamisliti sa što više detalja i emotivnog uživljavanja stresne situacije u svakodnevnom životu te zamijetiti što i na koji način djeluje, kada se taj osjećaj javlja te ga opet na isti način tretirati. Mogu se koristiti razne vježbe vizualizacije i zamisliti kako zamijećena napetost iz nas izlazi izdahom, a pozitivni i željeni osjećaji u to područje ulaze sa udahom. Postoje i specifične joga vježbe koje ipak ne preporučujem raditi na svoju ruku, a isto vrijedi i za navedene vježbe ukoliko se iz nekog razloga u njima na bilo koji način prestanemo osjećati dobro i ugodno. Možemo ih pokušati raditi ponovno u neko drugo vrijeme, no ako se nelagoda opetovano ponavlja najbolje je prestati ili potražiti savjet stručnjaka.

Iznimno je korisno uz to obratiti pažnju i na ostala područja poput prehrane, tjelovježbe, društva u kojemu se krećemo, kvalitete spavanja, fizičke okoline i tome slično