Vježbe opuštanja su vrlo jednostavne, lako savladive, ali jednako toliko korisne. Svakako preporučam svakome da odvoji kakvih mjesec dana da ih savlada, nakon toga će stečena vještina ostati u "trajnom vlasništvu" poput vožnje biciklom.

Jedina mana ovakvih vježbi je što upravo u trenucima akutnog nemira i anksioznosti nije uvijek baš jednostavno započeti sa njima.  Ako ste se ikad trudili zaspati kada vam je um radio prekovremeno i stvorio nesanicu možda ste primijetili kako ponekad takvo nastojanje samo povećava nemir i od njega nema koristi. Slično se može desiti sa vježbama opuštanja u situaciji jače uznemirenosti. Forsiranje opuštanja i fokusiranja uma u može tada čak ojačati unutarnji pritisak i imati kontra efekt. Ranije sam napisao da postoje načini da se to zaobiđe, no na žalost ne znam za načine da se to učini samostalno. Budući je za to potrebno zavarati um da bi prekinuo unutarnji monolog  terapeut je neophodan, sami sebe teško možemo na taj naćin "zavarati". Ako bi redovne vježbe usporedili sa meditacijom ovo bi mogli usporediti sa anegdotalnim zen razgovorima i koanima gdje se um na ovaj ili onaj način izbacuje iz kolotečine, no to uvijek ima jedan element iznenađenja i zato je potrebna interakcija da bi se izvelo.

 Stoga toplo preporučam uspješno savladavanje u osnovi jednostavnih vježbi opuštanja u razdoblju kada nam one zaista i jesu prirodne i jednostavne, ne čekati da je situacija akutna jer je tada samostalan rad na njima kako rekosmo puno teži. 

Postoji čitav niz tehnika relaksacije iako sve koje se baziraju na direktnoj relaksaciji (dakle ne na spomenutim tehnikama izbacivanja uma iz kolotečine) imaju određenu zajedničku osnovu. Svaka od njih je jednako dobra i u krajnjoj liniji nije bitno bavite li se nekim oblikom progresivne relaksacije, joga nidre, autogenim treningom, čak i nekim oblicima meditacije poput TM-a, (auto)hipnozom ili drugim. Ako je vrijeme bitan faktor najbrži način je da nađete dobrog lokalnog hipnoterapeuta koji vas u kratkom roku može naučiti onom što će uzeti nešto više vježbe u samostalnim pokušajima. Većina metoda relaksacije i jest izvedeno iz (auto)hipnoze, ali u ograničenijem obliku u smislu manjeg repertoara raspoloživih metoda.

Ipak sve se to vrlo lako može postići samostalno uz minimalno ulaganja truda i vremena. Jedino što je bitno kao i u svemu drugom jest redovitost. Dakle kada odlučite početi sa tim vježbama računajte sa koliko god je moguće svakodnevnim vježbanjem. U nekim fazama vježbe traju kratko, svega par minuta i lagano se mogu raditi i puno puta u danu. Neke mogu trajati duže pa ih je dovoljno raditi jednom ili dva puta. Ali u toj prvoj fazi učenja dobro je što su redovite. Već nakon par tjedana međutim vještina može biti usvojena i nema više takve potrebe za čestim vježbanjem već koliko i kada se želi i osjeti potreba. Pri tome si možemo dozvoliti potpunu slobodu u pogledu trajanja vremena učenja. Vrlo je individualno, ponekada je dovoljno par dana, ponekad trebaju mjeseci. Razdoblja koja spominjem i koja ću spominjati u praktičnim vježbama su relativna. Nemojte ih ipak skraćivati, no slobodno ih produžite. Dakle ako stoji da se neka vježba radi tjedan dana neka to ipak bude minimum bez obzira što je nekome možda dovoljno dva dana, više može samo koristiti. Međutim ako želite slobodno produžite prije prelaska na iduću koliko god želite odnosno osjećate potrebnim u svrhu napredka. No pređite na iduću jednom kada je savladano, dobro je održati dinamiku i interes i zbog toga ići dalje kada je za to vrijeme.

U idućim člancima slijede praktične vježbe. Redovitost, postepenost i sistematičnost su ključ. Dakle idite korak po korak, uzmite si vremena. Nema nikakve potrebe čitati tekst dalje od onoga što se u datom trenutku radi i dok se u praksi ne pređe na idući korak budući će u daljnjim poglavljima ove sekcije (o opuštanju) biti prvenstveno samo praktične vježbe