Znanost od svojih začetaka pokušava proniknuti u fenomenživota. Do danas znanost nije uspjela objasniti «iskru» koja je oživjela materiju i stvorila život. Znanstvenici su uspjeli klonirati živa bića, što je u pravom smislu reprodukcija života, ali u svakom slučaju, nije njegovo stvaranje. Ono što se sa sigurnošću danas može ustvrditi jest da živa tvar reagira na podražaje svjetlosti tj. energije različitih frekvencija, točnije rečeno, u ovisnosti o stanici, tkivu, organu, živa tvar manifestira različita ponašanja u ovisnosti o valnoj duljini energetskih podražaja.

Ono što se smatra ključem života jest makromolekula DNA, koja se pronalazi u svakoj stanici živog organizma te je nositelj genetičkog materijala organske jedinke. U nekom višem smislu, molekula DNA predstavlja potencijalnu energiju života, budući da DNA ima mogućnost autoreprodukcije i stvaranja. Sposobnost življenja jest sposobnost enkapsulacije DNA unutar stanice, čime je ostvareno reproduktivno svojstvo žive stanice. Molekula DNA ima bitno svojstvo prenošenja informacije drugoj molekuli (RNA) koja, kao prijenosnik podataka, prenosi informacije drugoj molekuli DNA. Prijenos informacije, u apstraktnom smislu, u biti znači prijenos potencijalne energije. Energija, u svom izvornom obliku, predstavlja osnovu života.

Novija istraživanja na području fizike (Tesla, Nieper, Recami) ustvrđuju postojanje uniformnog oblika energije koja ima različite oblike pojavnosti, ali svugdje iskazuje određena ista svojstva, ponajprije određen stupanj oscilacija, ili ako se promatra cijeli sustav, entropiju, mjerljivo svojstvo neuređenosti sustava. Ono što izaziva dinamiku nekog energetskog sustava jest stalno kolebanje i protok energije kroz materiju, i što je bitno, predstavlja mjerljivu veličinu ali isključivo u njenim manifestacijama na materiji. Takva univerzalna energija uočljiva u svakom sustavu naziva se tahionska energija i samim time u okviru svoje univerzalnosti označava praiskonsku energiju. Shvaćanje svemira kao sustava začetog univerzalnim oblikom energije, dovodi do veze svaka dva entiteta u svemiru kao takvom.

Međusobna interakcija i energetski utjecaj čestica u sustavima se smatra prijenosom informacija.Informacija se lančano prijenosi na druge sudionike sustava čime je ostvarena stalna izmjena informacija i vječna dinamika sustava. Pojavnosti ovakve univerzalne energije, očitavaju se u različitim eksperimentima, ali nedostatak postojexeg pristupa je nemoguxnost mjerenja i zapaxanja suptilnih promjena na materiji, što je odlučujući korak ka shvaxanju globalne, univerzalne, praiskonske energije. Ono xto se u podruxju bioenergije znanstveno istraxuje jesu razlixiti oblici kvantifikabilne energije : elektromagnetska polja, torzijska polja, moždani valovi, neurološke emanacije te stanična i atomska radijacija. Pristup ovakvim istraživanjima je najčešće emprički, te se fokusira na interakcije suptilnih energija unutar nekog sustava te utjecaj tih energija na biološke sustave i fizičku materiju. Nadalje, u području bioenergetskih istraxivanja, proučava se razmjena informacija u smislu prijenosa energije i njen utjecaj na procese ozdravljenja i anomalijske fenomene živih organizama. Naprotiv uvriježenom mišljenju, razmjerno veliki broj znanstvenih i kliničkih istraživanja je proveden na ovom području. Npr. znanstveno je dokazano da antene kojeemitiraju amplitudno modulirana elektromagnetska polja, utjexu na centralni živčani sustav, te se kao takv koriste za lječenja insomnije i hipertenzije.

Sinusoidalno električno polje slabog inteziteta uspješno liječi artritis, ulcerus, kroničnu bol, neurološke poremećaje i popratne pojave kemoterapije. S druge strane, osim proučavanja utjecaja eksternih čimbenika na organizam, u zadnje vrijeme se poseban naglasak u istraživanjima ove vrste stavlja na istraživanje utjecaja živih organizama na druge organizme. Emanacije ili očitavanje energetskih polja koje emitiraju živa bića, znanstvenici objašnjavaju protokom energije kroz tijelo, što je u potpunosti u skladu s tumačenjem bioenergetičara. Mnogi su znanstvenici pokušali svojim eksperimentima proniknuti u temelje života. U dvadesetom stoljeću, istraživanja u ovom području postaju sve učestalija i interdisciplinarna, čime se dolazi do novih spoznaja i perspektiva.

Jedan od najutjecajnijih, ali i najkontraverznijih znanstvenika koji su djelovali na ovom području je WilhelmReich te je njegova teorija orogona temelj suvremenog znanstvenog pristupa bioenergiji.