Bioenergija je univerzalna životna energija koju sva živa bića primaju u svoje materijalno tijelo svojim nastankom. Ona je sveprisutna energija koja je ključ života i predstavlja stvaralački agens. Bioenergija kao takva, predmet je proučavanja mnogih od prapočetaka ljudske civilizacije i predstavlja jednu od najvežih enigmi čovječanstva. Postoji li specifična biološka i organska forma energije?

Ljudi su kroz povijest pokušavali odgovoriti na to pitanje iz različitih perspektiva; znanstvene, filozofske, religijske, medicinske, pristupali tome empirički, hipotetski, analitički, filozofski, ali sve do današnjeg dana ne postoji općeprihvaćeni i uniformirani odgovor. Različite perspektive, uvelike su uvjetovane kulturološkim odrednicama okružja kojesu ih stvorile, tako da razlikujemo primjerice zapadnjački i istočnjački pristup. S jedne strane, istočnjačka kultura je kudikamo više fokusirana na duhovnost i transcedentnost, dok je s druge strane zapadnjačka usmjerenija znanstvenom i eksperimentalnom pristupu čovjeku kao živom biću, te su stoga rezultati kao i metodika pojedinih antropolških zajednica drugačiji.

Jedan od najpoznatijih filozofa 20.stoljeća, Henri Berson, je zagovaraoteoriju vječnog dinamizma univerzuma, kojaje posljedica sveprisutne, univerzalne energije koju on naziva "elan vital" i koja svoju manifestaciju ima u svakom živom biću. Njegove teorije postale su popularne u New Age pokretu, te se njegovi sljedbenici nazivaju vitalistima. Dvije velike religije, taoizam i hinduizam, u svojim naxelima postavljaju univerzalnu, životnu energiju u funkciju pokretača života. U hinduizmu se ta energija zove prana, a u taoizmu chi, a u obje predstavljaju sveprisutnu, suptilnu, nevidljivu, dinamčku energiju. Zapadna kultura bioenergiju koristi kao termin u okvirima opisa energetskog polja koje okružuje sva živa bića, dok moderna fizika se na taj pojam referira nazivom aura.

Osim spoznajnog značenja, bioenergija predstavlja pojam koji se veže uz ljudsko zdravlje, psihičko i fizičko. Kineska i indijska medicina, stoljećima su se temeljila na ideji energetskih meridijana koji protječu kroz ljudsko tijelo i kroz koje putuje biološka energija te na energetskim centrima kroz koje se bioenergija distribuira i prolazi. Medicina Zapada je prilično skeptična po pitanju bioenergije i bioenergetskih polja, te je tek u novije vrijeme došlo do afirmacija primjerice terapeutskih metoda akupresure i akupunkture kao i dijagnostičkih poput mjerenja bioenergetskog potencijala.