Želimo li nešto spoznati, osvrnuti ćemo se oko sebe potaknuti željom za spoznajom. Ono što ćemo vidjeti, to su vrijednosti. Vidjevši vrijednosti, počinjemo vrednovati i poželjeti za sebe sve ono za što mislimo da će nas učiniti sretnim. Samo ćemo to primjećivati. Svaka normalna i zdrava osoba želi podignuti vlastitu vrijednost. To je nagon, stvaralački nagon. Stvaralački nagon je priroda života. Svi u koje sa divljenjem gledamo, za njih smatramo da su vrijedniji od nas. To naše mišljenje nije uvjetovano njihovim karakternim osobinama a ni njihovom osobnošću. U ovom se slučaju radi o njihovoj većoj razini svijesti o donosu na našu. Pod većom razinom svijesti se podrazumijeva ne količina, već kvaliteta.

Svaka promjena stanja svijesti nosi za sobom posljedice. Te se posljedice očituju na svim poljima našeg djelovanja. Posljedice promjena u našoj svijesti, dovode nas u situaciju da nešto vidimo i sprovedemo. Dovode nas u povoljniji položaj na putu ka vlastitoj sreći. Svijest isto tako ima svoj značaj u održanju našeg zdravlja. Promjena svijesti izaziva promjene na psihičkom planu kao što i bolest izaziva promjene u stanju svijesti.

Ključ svega, osnov onoga što jesmo i koliko vrijedimo ali i koliko smo sretni, to je nešto iznad uobičajenih kvaliteta čovjeka i njegovih karakternih osobina. To je kvaliteta naše svijesti. Ona se prostire od stanične razine, preko svih razina, do duhovne i dalje. Utjecaj svijesti na naše zdravlje može biti primaran i sekundarni. Naprimjer, stanje naše svijesti kao što je uznemirenost, stres, može nas odvesti u bolest. Onog trenutka kada smo se razboljeli, ne promijenimo li stanje svijesti, takva svijest će nas dovesti do kroničnog oboljenja i dalje do smrti. Svijest troši energiju potrebnu za povratak u prirodno stanje, zdravo stanje. To je razlog zbog kojeg neki ne reagiraju na liječenja. Povećamo li za bolesti kvalitetu svijesti i odvojimo li je od nekorisnih razmišljanja, sačuvali smo energiju neophodnu za ozdravljenje.

Najniži oblici živuće tvari u potpunosti su instinktivni. Oni reagiraju na podražaje vezane za njihov opstanak. Viši oblici živuće tvari, organizmi, oni reagiraju na neugode koje im ugrožavaju opstanak ali i na ugode. Ugoda i neugoda su pokretači koji donose razvoj. Bijeg od neugode prema ugodi vodi naprijed. Sva ta sjećanja ugoda i neugoda, ona su ugrađena u instinktivni um. Jednostavnu svijest. Sa te razine svijesti život se razvija i dolazi do prosuđivanja. Do prosuđivanja se dolazi kombiniranjem ugoda i neugoda. Nastankom prosuđivanja nastaje intelektualni um. Taj nas um vodi prema novoj razini svijesti, prema svijesti o nama samima, prema samosvijesti. Samosvijest razlučuje raspoloženja od emocija i tog trenutka se javlja spoznaja, iskra koja daje naslutiti da pored tijela postoji i um a i nešto više. Da postoji duša.

Spoznajama se produhovljuje samosvijest. Pokretani ugodama i neugodama, prolazeći kroz razna stanja svijesti, u nama se pojavljuje duhovna svijest. Duhovna svijest sadrži sva ostala stanja svijesti i odrekne li se i jedne, to prestaje biti duhovna svijest. Duhovna svijest označava razinu sa koje se dobro vidi i još bolje prosuđuje.

Svako čudotvorno izliječenje, ono dolazi sa bljeskovima duhovne svijesti. To je energija koja svojom finom vibracijom poništava svaku vibraciju nižu, odnosno grublju od njene. Radi se o dominaciji inteligentnih energija nad primitivnim, nižim oblicima energija. Naravno da postoje i različite razine, frekvencije energija, u duhovnoj svijesti. Svatko od nas ustvari djeluje sa određenom razinom duhovne svijesti i kao rezultat toga nastaju više ili manje duhovna djela. Sada već govorimo o tome da možemo napisati simfoniju, kreirati umjetnička djela, činiti dobra djela ali i uništavati. Biti zdravi a i bolesni. Sve ovisno o stanju svijesti, odnosno o količini bljeskova duhovne svijesti.

Bljeskova zato jer duhovna svijest kao konstanta postoji vrlo rijetko među nama, ljudima.