Smijeh, šala, pozitivan način razmišljanja. I meni ponekad bude teško. Spavam pogledom okrenutim prozoru i kada se probudim odmah vidim kakvo je vrijeme. Ne volim kišu, ali kada krene neka loša misao pomislim kako će pomoći poljoprivrednicima ili oprati cestu i već se osjećam bolje.

Željko Marušić je priznati bioterapeut, s izuzetnim rezultatima, dugogodišnji uspješni turistički radnik te izdavač prestižnog turističkog časopisa "Turist plus" i radijski voditelj. Njegov rad bioenergije je osjetilo preko 10 000 ljudi, a uspio je pomoći u izlječenju neplodnosti, hemoroide, ciste na štitnjači, jajnicima, bubrezima, migrene te mnogih drugih bolesti.

Svojim radom i humanim pomaganjem ljudima uspio je mnogima osvijetliti dan. Marušić vrlo jednostavno i uvijek zanimljivo prilazi razgovoru. Dogodovština je na pretek, sudbine uvijek nose posebni pečat. Mene je zanimalo njegovo gledanje na ozračje u društvu. Ovom našem društvu se čini, nedostaje pozitivne energije, koje struje kroz Marušića, što sam na svom tijelu i tretmanu sam osjetio, koliko efikasno djeluje. Bezbolno, tiho ulazi energija i podiže atmosferu osobe. Upitao sam ga, zašto u početku se osjeti toplina. Nasmijao se i rekao; da je to početni otpor, koji poslije prelazi u ugodu. Ugoda mi je bilo sve u tretmanu. Malo depresivni kišni dan, meni se pretvorio u pozitivan. Nisam u početku računao s tom promjenom raspoloženja.

U društvu je premalo obazrivosti na opću negativnu klimu. Stav Željka Marušića, koji u svom radu polaže najviše vremena na patnje pojedinca može pridonijeti i prepoznavanju globalnih trendova društva. Zato je sa svih aspekata njegovih različitih afirmacija, od bioenergetskog priznatog stručnjaka do medijske osobe bio zanimljiv razgovor.

Koliko društvo utječe na pojedinca?

- Pojedinac čini društvo, a društvo je skup energija pojedinaca. Kod nas je društvo vrlo slabo i uglavnom smo već duže vrijeme u negativnom ozračju. Sve to se odražava na zdravlje i stanje zdravstva, negativno ozračje ne može stvoriti pozitivno ekonomsko ozračje. Vodeći političari potiču svađe i time stvaraju negativnu energiju, a u stvari sve potiče od njih. U zdravstvu nedostaju dobri menadžeri koji bi, kao takvi, itekako trebali prepoznati tzv. alternativnu (draži mi je izraz komplementarnu) medicinu koju čine i radiestezija, homeopatija, već priznata akupunktura, kiropraktika, liječenje kristalima, bojama i slično.

Što je bioenergija?

- Iako mnogi smatraju da je riječ o nečem posebno tajanstvenom, bioenergija je životna energija koju smo dobili začećem, a ostajemo bez nje u trenutku smrti. No, kada govorimo o iscjeljivanju (liječenju) bioenergijom, tada govorimo o balansiranju energije u tijelu koje je sazdano od više razina među kojima su tjelesna i duhovna. Riječ je o prirodnim energijama, kojima bioterapeut (bioenergetičar, bioenergoterapeut) barata uzimajući je iz okoline i Svemira u svoje tijelo i dalje isijava, prvenstveno kroz ruke, na pacijenta.

Koje ste vještine i kod koga završili?

- Diplomirani sam bioterapeut, po metodi Zdenka Domančića, još sam dodatno majstor bioenergije, majstor radiestezije i hipnotizer u terapeutske svrhe.

S kakvim ljudskim problemima se najčešće susrećete?

- Psihički problemi su svakako na prvom mjestu. Svakome treba dobra riječ i energija. Od tjelesnih bolesti najčešće je riječ o bolestima kralježnice i ostalima vezanim uz psihu poput astme, bronhitisa, cisti (štitnjača, jajnici, bubrezi i sl.), bolesti želuca, gušterače (dijabetes), jetra (sjetimo se narodne: "Ideš mi na jetra!"). Veliki broj pacijenata dolazi zbog hemoroida i vena na nogama što rješavam s vrlo visokim postotkom uspjeha. I impotencija i neplodnost su poteškoće koje se lako rješavaju metodom Zdenka Domančića.

Postoji li podjela bolesti po hrvatskim regijama?

- Mogu govoriti o pacijentima s područja na kojima radim i s kojih mi najčešće dolaze. Svima su zajednički psihički problemi s naglaskom na depresiju i bolesti kralježnice. Seoska područja su posebno podložna depresiji, bolovima kralježnice, slaboj cirkulaciji i venama na nogama. Gradske sredine, osim bolova kralježnice, odlikuju migrene i glavobolje, bolesti ženskih organa, hemoroidi, bolesti očiju, pluća, kožne bolesti i visoki tlak te, naravno, dijabetes.

Koliko je pacijenata prošlo kroz vaše ruke i sa kojim uspjehom?

- Možemo već govoriti o desecima tisuća. Uspjeh je raznolik no neke stvari su riješene gotovo odmah kada glavobolja biva rukom odenesena, a mnoge rješavam s daleko uspješnije od službene medicine. Velika je razlika ako nekoga bezbolno i bez lijekova riješim hemoroida, bolova u sinusima, migrene, cista u štitnjači, jajnicima, bubrezima, tako da nestanu za razliku od službene medicine gdje ćete čitav život raznim kremama mazati hemoroide, podvrgnuti se operaciji za koju liječnici ne jamče uspjeh ili piti lijekove. Kod nekih bolesti uspjeh je 99 posto kao kod hemoroida, iako je nezahvalno govoriti o postocima. Od svih koji su došli zbog neplodnosti samo je jedan par otišao nezadovoljan. Tu bih se mogao hvaliti uspjehom, no, postoji i druga strana medalje, a to je da godišnje na terapije dolazi svega tri do četiri para s tim problemom.

Kakav je odnos između vas i službene medicine?

- Uvijek imam pruženu ruku za suradnju. Ne zaboravite da je bioenergija od pamtivijeka, a službena medicina stara svega nekoliko stotina godina. Najbolji dokaz je običaj, da majka novorođenčadi stavlja dlan na trbuščić kada krenu grčevi ili kada si stavimo dlan na lice kod zubobolje. I, gel, pomogne!

Koliko je priznat vaš rad u Hrvatskoj i kako se na njega gleda u susjednim državama?

- Bioenergija je službeno priznata čak u Srbiji kao i u Europskoj uniji te Rusiji. Kod nas nije i ne zna se kada će.

U današnje vrijeme krize morala i samog življenja, koliko može pomoći bioenergija?

- Nevjerojatno puno dođete li do pravog terapeuta. Smatram se takvim.

Dolaze li kod vas po pomoć liječnici?

- Sve ih je više. Neki se jednostavno priključe grupi koju radim dok za neke stvaram posebne grupe u kojima su samo liječnici. Naime, nalaze se u nezgodnom položaju u odnosu na ostale pacijente. Oni službeno trebaju preporučiti pomoćna ljekovita sredstva ili operaciju hemoroida, a sami će se odlučiti za bioenergiju koja je učinkovitija, ali je ne smiju reklamirati.

Koji je po vama najbolji lijek življenja u društvu stresa?

- Smijeh, šala, pozitivan način razmišljanja. I meni ponekad bude teško. Spavam pogledom okrenutim prozoru i kada se probudim odmah vidim kakvo je vrijeme. Ne volim kišu, ali kada krene neka loša misao pomislim kako će pomoći poljoprivrednicima ili oprati cestu i već se osjećam bolje.

Utjecaj okoline je isto bitan na življenje, kako se izboriti za sebe?

- Najteže je reći ne. Odnosno neću i ne želim! Da ne govorimo o tome kako ne znamo voljeti sebe. Prvo bi trebalo naučiti voljeti sebe, o sebi stvoriti pozitivno mišljenje i doživljavati se kao vrijednu osobu. Tek tada ćemo moći naučiti pravilno voljeti druge. Kada naučimo reći ne, neću i ne želim, kakvoću života ćemo podići na najvišu razinu i - biti sretni!

Ima li hrvatska uopće razvijen i zdravstveni turizam?

- Hrvatska uopće nema zdravstveni turizam. Trenutno imamo socijalni turizam u zdravstvu budući da su toplice i njihovi objekti u službi HZZO-a. Nekoliko privatiziranih toplica goste pridobiva drugim uslugama, a ljekovita ili termalna voda je samo dio ponude.

Imate li priznanja za svoj rad i pomaže li to uopće u ovoj društvenoj klimi?

- Izuzmemo li meni posebnu vrijednu nagradu Zlatna Victorija koja mi je, kao jedinoj osobi koja nije iz Siska, dodijelila Turistička zajednica grada Siska za doprinos njihovom turizmu, u Hrvatskoj nisam dobio nikakva priznanja. No, dobio sam dosta međunarodnih nagrada i priznanja od kojih mi je najznačajnije priznanje za najboljeg turističkog novinara u jugoistočnoj Europi Sacen Internationala koji je dio Svjetske turističke organizacije. Imam i posebna priznanja Međunarodne federacije menadžera itd. To su nagrade koje se ne plaćaju. Dapače, plaćeni su mi put na dodjelu i boravak u hotelu.

Autor: I. D.

Photo: Igor Drenjančević

Datum: Nedjelja, 29 Rujan 2013 15:58