Ne baviti se teorijama već činjenicama podrazumijeva da je svaka teorija ionako samo radna hipoteza. Njome se valja služiti i odbaciti je kada se pojavi nešto bolje. Činjenica je suština koja otkriva alat, teoriju koja se koristi. Razboritost se ne drži nijedne teorije i to je ujedno odlika svakog pravog filozofskog duha. Dogma je ponekad nužna da bi se objasnile činjenice. Stoga iako nešto ponekad djeluje dogmatski, u samoj je suštini to točna i provjerljiva činjenica. Činjenice zahtijevaju konkretan rad i praksu. Iza toga slijedi iskustvo.

Intelektualne naslage, same po sebi nikad nisu donijele ništa dobra. Dobro donosi sprovođenje činjenica u praksu i rad sam po sebi.

Moćna sila, ona ionako postoji. Ostalo je na nama... Na nama je iznaći načine i vrijeme kako je i kada koristiti. Samo ukazivanje na put zahtijeva vlastiti hod.

Osobno vjerujem da ljudi moraju biti samostalni. Osobno isto tako vjerujem u mogućnost samoliječenja. Samoliječenje je ustvari jedina ideja prihvatljiva na duži rok. Liječenje je nužno samo kao hitna intervencija i kao povratak na vlastiti put ka zdravlju. Jedna od mogućnosti liječenja i samoliječenja je psihičko liječenje. Od psihičkog liječenja ne treba praviti religiju kao što ni ostale vrste liječenja nisu religije. Svako liječenje ionako ima izvor u prirodnim zakonima, a svi prirodni zakoni, oni su božanske naravi i podjednako ih treba uvažavati.

U ovom našem svijetu postoji tendencija stvaranja kulta oko iscjeljiteljskih djelatnosti koje podrazumijevaju oblike psihičkog liječenja. To je obična zaslijepljenost. Uz malo razmišljanja ustanoviti ćemo da baš svi koriste istu silu prirode danu na korištenje baš svima podjednako.

Cjelokupna energija je ispoljenje prane, što je jednostavno princip energije. Iza prane se nalazi moć univerzalnog uma tako da je prana ustvari umni princip. Na ovom mjestu svaka predrasuda otpada a razlike u metodama se poništavaju i pretvaraju u energiju međusobnog uvažavanja u smislu da je u prirodi stvari da svatko koristi svoju metodu.

Postoje prirodni zakoni tijela koje je potrebno slijediti da bi se zdravlje sačuvalo i zadržalo. Radi se o zakonima disanja, ishrane, izlučivanja... Prilikom psihičkog liječenja ove zakone ne bi trebalo zanemarivati zbog razmišljanja da su prematerijalni. Ovakav je stav štetan već zbog samog kršenja prirodnih zakona.

Metode liječenja su neophodne samo iz razloga jer ljudi ne žele poštovati prirodne zakone.

Psihičko liječenje u liječenju zauzima visoko mjesto. Ovdje je isto tako važno naglasiti da psihičko liječenje, kao uostalom ni jedno drugo liječenje, neće donijeti trajan i potpun rezultat ako se životne navike ne prilagode prirodnom zakonu. Zadaća iscjeljitelja je da nakon obavljenog iscjeljenja potakne na promjene koje će održati zdravo stanje.

Simptomi su sporedna stvar. Oni su samo glasnici uzroka i kod samog su liječenja nebitni. Iscjeljitelj vjeruje da postoji samo jedan uzrok. Nepravilno funkcioniranje stanice. I sve se bolesti mogu svesti na staničnu razinu.

Imanje povjerenja u sebe i vlastitu moć liječenja, to je nužno. Povjerenje u sebe, to je božansko nasljeđe dano svima. Moć liječenja je isto tako dana svima. Kada se započne sa iscjeljivanjima, treba se čuvati uobraženosti. Umišljanja da se posjeduju nadnaravne moći. Treba izbjeći da sa puta skrene čuđenje onih koji ne shvaćaju o čemu se radi i da vas zalude uspjesi. Ne postoji ništa što nije u skladu sa prirodnim zakonima. Takvo razmišljanje će prirodne sile navesti da vas podrže i takvo razmišljanje će postati izvor još veće snage. Sasvim prirodno...

Iznad svega, neka vas vodi intuicija. I to ona kojoj je prethodio rad i usvojeno znanje. Uzimajte samo ono što vam se sviđa. Odbacujte opterećenja i iznad svega, budite svoji.