Bioenergija i radiestezija

Bile su samo njih dvije na početku. Krajem 70-ih u bivšoj državi, koja je priznavala samo znanstvene činjenice, dvije su se majke svih alternativnih tehnika zvale bioenergija i radiestezija. Prva vuče korijene iz činjenice da se polaganjem ruku mogu iscijeliti patnje i rane, a druga, iz drevnog umijeća rašljarstva kojom se pronalaze podzemni vodeni tokovi radi kopanja bunara.

Prva je iznjedrila sve današnje bioenergetičare, iscjelitelje i reikiste, a druga sve vidovnjake i proročice. Naravno, ovo je pojednostavljeno tumačenje metoda koje su oduvijek obećavale ostvarenje vječnih ljudskih želja za zdravljem, srećom i uspjehom. U doba vladavine materijalističkog razuma, omogućile su pojavu najpoznatijih bioenergetičara naših krajeva - Nade Bolić, Ankice Gavrilović, Zdenka Domančića, Nikole Kekuša, Nade Vukres, bračnog para Aleksander i bezbrojnih iscjelitelja koji su slijedili.

Uz pokojne Jurdanu i Fabijanića, radiestezija je dala i dva danas najpoznatija radiestezista – Osmana Hasanpašića i Borisa Farkaša. Drago Plečko, u maniri duhovnog turista, bio je pak sve – i ekstrasens (jer se tako nazivao Domančić pa se to omililo i Plečku) i  bioenergetičar i ajurvedski stručnjak i alkemičar itd. Lista je podugačka.

Vikend, popularni Vjesnikov obiteljski časopis, u kojem se promicala ljubav za tradiciju i život u skladu s prirodom, pridonio je uveliko u  razdoblju od  1970. do 1990. afirmaciji i povratku vjere u skrivene ljudske sposobnosti koje je samo trebalo "proučiti i znanstveno obrazložiti". Bilo je to doba poleta, nade i vjere u pozitivni ishod promjena koje su se valjale iza brda. Što se, naravno, pokazalo posve pogrešnim predviđanjem.

Ali više o tome i drugim istaknutim alternativcima na našim prostorima u sljedećim nastavcima!