...Jedna priča....Već danima nemam mira , znam da moram na mamin grob.Nisam bila od lani. Suprug ne voli , a sama nisam naućena .Znam,moram ići ljeti, jer kad zahladi opet neću....Rekla sam idem za moj rođendan, svanuo je i taj dan ....a ja opet ne....idem za Veliku Gospu....dođe dan...opet ne....Velika gužva, a u nju ne ulazim....Kad otvorim TV...a ono prijenos mise iz Stenjevca....Ja sretna, gle, kad ja ne idem mami, evo nje u moju kuću.Naravno,da sam misu odslušala, gledajući, da li će prikazati groblje...Bila sam jako vesela...Kažem si, idem sutra, ali ne... Jučer se spremim , ali najave se gosti.....Ništa idem sutra....Danas 18.8.2010.spremim se , kad odjednom sve se naoblaći. Suprug je jučer mislio ići sa mnom , ali danas ga ni ne zovem , jer ako će padati, bit će nervozan , ja isto što sam ga povela.Išli bi autobusom jer on ne vozi više....Odlazim sama, tužna ,ne znam kako će to završiti...Autobus je odmah stigao i to pravi baš za Črnomerac....super, poćelo se i vedriti, kao da je i nebo,htjelo,da idem sama....Presjedam na drugi autobus...i taj ide baš kud trebam ....Na ulazu u groblje, pozdravljam sve prisutne, vidljive i nevidljive, i molim, da mi budu od pomoći. U cvjećarni po običaju nema nikoga....sve je na raspolaganju od cvijeća , svijeća , narukvica, novaca....Gazda, sjedi 100 m udaljen, pred svojom kućom ....Izaberem cvijeće i lampaše, odlazim do gazde....da platim ...Kaže,ma nije važno,uzmite šta god želite....božjim ljudima je sve uvijek otvoreno....slušam i ne vjerujem šta čujem ...Platim zahvalim se i odlazim na grob....Ima jedan puteljak, kojim najlakše dolazim do maminog groba.....uzak je jedva noga stane,tako da nekad moram po grobovima hodati .. a onda stalno govorim"oprostite, oprostite"..Danas na tom puteljku tri žene uređuju "svoj"grob i na putu su mi...Sretna sam što ih vidim. Nisam sama i ne osjećam se neugodno...Stoje ko Sveto trojstvo...želim se maknuti , naći novi put, ali one me zovu,neka idem starim mojim poznatim putem...Vesela sam nisam sama.....Mamin grob...vidi se,da dugo nitko nije bio, kao ni ja...upalim lampaše, razgovaram s njima i po obićaju uređujem susjedni grob, koji je tako urasao u korov, da ako ga ne oćistim i poćupam nemogu ni mom prići....Tako ispada,da uvijek prvo uredm susjedni grob od neke gđe Biserke /38/ i nekog gdina Rudolfa /koji je rođen,kad i ja, samo 10 g prije...Nakon uređenja,pogledam nema onih triju žena.Sama sam nadaleko i naširoko. Tri puta se zvono oglasilo od moga stupanja na groblje , to je tajni znak , pozdrav moje mame....Pošto sam sama raširim ruke,zahvaljujem za sve moje žive i mrtve, za sve na svim grobljima svijeta, za sve kojima,se ni grobovi neznaju....Razgovaram sa "mojima u grobu....kažem,da znam,da se raduju,što sam došla, rukom ..."milujem zrak".. Zahvaljujem svim Svetima , Anđelima , da sam uspjela doći i da nije padala kiša , jer sam nebo zamolila da me ne zaljeva....Pozdravljam se sa svima , uzimam tri vrečice korova iz susjednog groba , sva u čičkima...odlazim....Na putu ponovo prolazim kraj one tri žene, ali ovaj puta im i govorim , kako sam ih doživjela kao Sveto Trojstvo. One onako u crnini,samo se smiju...Odlazim do vode, sva od zemlje i čičaka...Vodi prilazi mladić na biciklu....i.ja ..Čekam,da se on napije.....Perem ruke i čistim hlaće od čičaka....ON ne odlazi ...odmako se malo dalje, naslonjem na bicikl....gleda kako se čistim.....Odnekuda mi poznata faca....Kad jednog trena čujem sebe gdje mu govorim ....."Molim te pogledaj , ti bolje vidiš, imam li još čičaka na sebi ??...ON se nasmije..."ne, ne, dobro ste SE OČISTILI"...i jedan okret glave, NJEGA NEMA....sine mi...Rafo...naš poznati pjevač, farmer,neretvljanin,duša od čovjeka...koji dijeli mandarine,skroman i drag dečko....tako ga od prvog dana doživljavam...Pomislim , da bi svatila,da su molitve primljene i duše mrtvih zahvalne, poslale su Arhanđela Rafaela.....Rafu.../.poruku zahvale/ , koju ću jedino razumijeti....Naravno, kad sam shvatila , njega više nije bilo...a radilo se o sekundama....Odlazim tražeći, ima li kakav bicikl parkiran u blizini.....ima ali RAFE nema.....ON je svoju ulogu u ovoj priči odigrao....Sretna, ispunjene duše i zahvalna odlazim....Hvala Ti Bože....
bglavac
irida
edin.kecanovic
