Mi ne zlopamtimo dane. Oslobađam moje ruke za tebe. I ti svoje za mene. Godine, doba, ne drže nas zarobljene. Samo nas miluju nježno po obrazima. Zaokružujemo kotač izmišljenog vremena. U radost samog postojanja. Onako kako možemo i znamo. Ponekad i malim, nespretnim gestama. Prepuštamo se osjećaju bezvremena. Mi ne remetimo vječnost. Ne diramo u postojanje. Prirodno je i lako. Iako smo svjesni moći nam dane. Nakon svih pobjeda ipak. Predajemo se. U zagrljaj. Na svjetlosnim čistinama. Naše krune spojene s Nebom. Ne jurimo. Ne saplićemo se po udubinama nekih tuđih tragova. Sloboda je proći mimo njih.
Gle! Ruža u cvatu. Ako mi život prođe samo tako. U zadivljenosti. Jednim jedinim cvijetom. Vrijedilo je. To moje je. I tvoje.