Djeca su prirodni predstavnici duhovne inteligencije;da bismo potaknuli vlastitu duhovnost bilo bi dobro promatrati ih i učiti od njih.

To ne znači da bismo se trebali vratiti u razvoju natrag na djetinjasto ponašanje,već da bismo trebali biti više nalik na djecu u svojim pogledima na svijet,ponovno otkriti one odlike s kojima,kako starimo gubimo dodir,odlike kao što su:

*bezgranična energija i oduševljenje

*bezuvjetna ljubav

*veselje

*spontanost i ushićenje

*smisao za pustolovine

*otvorenost i povjerenje

*istinoljubljivost

*dobrodušnost

*znatiželje i ljubopitljivost

*sposobnost divljenja i strahopoštovanja.

Ponovnim otvaranjem prema ovom načinu gledanja na život,znatno povećavamo svoju duhovnu inteligenciju,kao i onu posvemašnju radost življenja!Usto će naša sve jača radoznalost i oduševljenje održavati naš um i tijelo zdravijima i aktivnijima-te će nam pomoći da živimo dužim,mnogo boljim životom prepunim dinamičnosti,zabave i uspjeha.

Na kraju ovog poglavlja odlučit ćete odbaciti djetinjaste stavove(zlovoljnost,inatljivost itd.)te preuzeti više duhovne značajke,koje odlikuju dijete.

"Djeca su Božji apostoli,svakog su nam dana Poslani da bi nam propovjedali o ljubavi,nadi i miru."

James Russell Lowell