Ja sam vjerni Anđeo nade, nježan kao leptirovo krilo.

Ja sam onaj koji ostaje, kad sve drugo nestane,

 kad svi drugi odu.

 

Kad svijet izgubi smisao,

kad se sluti loš ishod, 

kad su bitke izgubljene,

i kad je sve propalo,

tko će zabraniti suncu da sja?

 

Ja sam ruka koja razmiče oblake i zraku svjetla šalje u tvoju sobu.

Ja sam vjetrić koji miluje pticu dok pjeva na tvom prozoru.

 

Početak sam svakog puta, vizija i vjera.

Blagoslov bolesnicima,

utjeha zatvorenicima,

vodilja putnicima,

nadahnuće umjetnicima.

 

Uvijek sam u tvojoj blizini. Do samoga kraja.

Kad gubiš i kad pobjeđuješ, kad tražiš i kada nalaziš.

Ljudsko srce uvijek treba više, uvijek gori, uvijek želi.

Ispunjena želja stvori novu želju,

dolazak na cilj, u daljinama sluti nove ciljeve.

I sve je uvijek isto. I sve se uvijek ponavlja.

 

Kad sve nestane i kad sve prestane,

i dalje ću blago grliti svijet.

I dalje ću biti.

 

Tiha prisutnost vječna u trajanju

oduvijek i zauvijek,

ovdje i svugdje gdje postoje ljudi.

Edit Glavurtić