U svakom uglu
svog doma
tražim Te.
U zrcalu
zamagljenom
pokušavam
nazrijeti
Tvoj odraz.
Nosnicama
dugo udišem
pokušavajući
namirisati
neki drugi miris,
prepoznatljiv,
Tvoj, zaštitnički.
Trebam te!
Da me poput roditelja
kojih nemam
zašuškaš pred spavanje,
da mi ruku primiš
i vodiš me
od jutra do mraka
kroz ovaj grad
ispunjen mrzovoljom
i očajom.
Trebam bar
sjenu Tvoju
neki mali trag
koji će mi dati snage
i pokazati da nisam sama,
da uvijek i svugdje
uz mene bdije
moj Anđeo čuvar.
Dođi i ostani kraj mene!
irida
bglavac
