Dragi Magicusi,

Život je poput cvijeta, ima svoje vrijeme kada miruje, polako krene rasti, uzdiže se iznad zemlje, visoko prema suncu, hrabro uzdiže svoju glavu prkoseći gravitaciji, vjetru, kukcima, životinjama, olujama... Otvara svoje latice i čini prekrasnu simfoniju boja zajedno sa svim ostalim cvijećem. Ponekad je tako neprimjetan, ali tako je bitan u toj slagalici svega što postoji. Oduševljava svijet svojim postojanjem, dok jednoga dana ne odluči kako je vrijeme da krene dalje nekim putem, ostavljajući za sobom sjeme kako znak svog postojanja i zadaći koja mu je povjerena od Života. Pokažite svijetu svoje latice, nemojte se bojati odigrati ulogu koja vam je dana, bitni ste, bez vas svijet, današnji dan, tjedan i godina ne bi bila ista. Prihvatite darove koji su vam darovani i podijelite ih s onima koji vas okružuju. Budite cvijet što se lagano ljulja na povjetarcu šireći svoj prekrasan miris i ispustite sjeme u svaku poru društva jer onda će život postati svima ljepši.

 

Vaši anđeli

 

 

„Ali, ja osobno mislim“, nastavio je, „da nema potrebe da Bog svoje postojanje dokazuje time da ustaje iz mrtvih ili čini neka druga čuda. Ja dokaz o njegovu postojanju vidim u vama, u svima vama koji ste ovdje: vaša srca kucaju dok sjedimo ovdje i razmišljamo, razgovaramo i postavljamo jedni drugima pitanja. Krv kola našim žilama. Vani stabla upijaju sokove na suncu i rastu. Daleko gore iznad njih vrte se planeti. To su činjenica. To nitko ne može osporiti, zar ne? Kakvi nam još dokazi trebaju o postojanju Boga?“

 

Iz knjige "Doručak s Buddhom" – Roland Merullo

 

 

Blagoslovljen tjedan!