Nada
Prirodni ciklus početaka i kraja u životu je katkad osobito bolan za one koji emotivno shvaćaju sve što im se događa. Zajedno s bližnjima učite, zajedno rastete, zajedno svladavate duhovne lekcije i prepreke na putu, pa ipak vas život često odvoji od onih dragih: roditelja, djece, obitelji, prijatelja...
Tuga, razočarenje, gubitak uvijek prati takav događaj, a previše emocija koje su utkane u ta zbivanja katkad situaciju dodatno zakompliciraju.
Čini se prilično teško, u vremenu kad se doima da vam se život raspada na milijun sitnih komadića, vjerovati da će sve na kraju biti dobro i da iznad svih vaših odluka i putova bdije neko božansko biće. Svaki vaš put, pa i stranputica, ima dubokog smisla za put vaše duše, svaki vaš izbor na materijalnoj i emotivnoj razini podiže vas stepenicu više na duhovnoj.
Božanska mudrost za vas, umjesto onoga što živite sada, bira nešto mnogo bolje što ćete živjeti u budućnosti. Ponekad je jednostavno nužno da se s nekim ljudima oprostite, da svatko ide svojim putem, i to ne treba biti nužno loše ni za koga od vas.
Kao što je ponekad vrijeme da učite zajedno, dođe vrijeme i da trebate učiti odvojeno, ovisno o onome što u ovom životu trebate naučiti. Ponekad se vaši putovi spoje opet, nakon nekoliko godina ili nakon nekoliko desetljeća, a ponovni susret samo uvećava radost ponovnog susreta i prepoznavanja prijateljskih duša. Nakon svakog kraja, kada ste tužni i plačete, slijedi novi početak, novi prijatelji, nove mogućnosti da budete ono što jeste.
Anđeli su oni koji vam otvaraju vrata novog života.