Kažemo da je čovjek uravnotežen kad se ne da tako lako izbaciti iz mira,kad je uvijek jednako dobro raspoložen,kad zrači mirom.Ne daje dojam razdrtosti lica.Ne da se razvlačiti tamo-amo.U suglasju je sa samim sobom.Uvijek je jednak,uvijek ima isti lik,isto raspoloženje,isto zadovoljstvo.Možeš s njim računati i u njega se pouzdati.Ne trebaš se bojati da će ti svojim lošim raspoloženjem sve pokvariti.Kad s njim razgovaraš,znaš da neće eksplodirati nego sasvim mirno slušati što mu govoriš.Iz njega zrači nešto smirujuće.U njegovoj blizini i ti se sređuješ.Tvoja uzburkana duša se se smiruje i ti pokraj njega i sam postaješ uravnotežen.

Mi čeznemo za takvom uravnoteženošću.Ujedno znamo kako nas se lako izbaci iz ravnoteže.Netko nas samo treba kritizirati.Već se želimo opravdavati i braniti.Gubimo vlast nad sobom i počinjemo plakati i vikati.Uravnoteženost je nešto drugo  od hladna (cool)reagiranja.Mladi danas vole biti cool,ne pokazivati osjećaje,pustiti neka sve ide kako ide.Ali ovo biti cool plača se hladnoćom i ukočenošću.Oko sebe podiže se oklop od betona kroz koji nitko ne može prodrijeti.Beton je uvijek isti,ali i jednako hladan,bez života,odbojan,zatvoren.

Latini označuju s aeguo animo.Biti aeguo animo,biti ravnodušan,ideal je stoičke filozofije.Ravnodušan čovjek je opušten,slobodan od afekta.Ne dopušta da bude rastrgan svojim emocijama.Zrači nutarnju smirenost.Duša je u njega harmoniji,u suglasju sa samim sobom.Ima uvijek isto obličje.Ima u sebi čvrstoću i jasnoću i ne prilagođuje se vanjskim utjecajima.Počiva u sebi.Latini govore o duši ne samo kao anima,nego kao i animus.Anima više znači duša kao disanje i dah,dok animus podrazumjeva dušu kao sjedište osjećaja,afekata,i strasti.Duša je aeguus,jednaka,ista,opuštena,slobodna,od afekta.Duša nije određivana izvana,nego ima svoju vlastitu kvalitetu,kvalitetu mira,vedrine,lakoće.Aeguus znači također:"pravedan,prijazan,pravi".Uravno-teženčovjek je prijazan čovjek,netko tko uvijek zrači vedrinu i prijaznost.Tu je duša u skladu sa samim sobom.Tu je duša kao mirno jezero.U njemu možeš s užitkom plivati.Možeš ga promatrati i ono te smiruje.Ako u mirnu vodu nešto padne,ima doduše valova.Ali valovi se već nakon nekog vremena ponovo smire.Nemir jenjava u miru jezera.

Uravnoteženi čovjek će poravnati i velike valove koji se oko njega nagomilavaju.On će djelovati uravnoteženo u sukobu između dva čovjeka ili dviju grupa.Neće doljevati ulje na vatru,nego gasiti plamen.Gledat će kako se ponovno može uspostaviti ravnoteža da bi se potrebe obiju strana u jednakoj mjeri ispunile i odbile.U ravnoteženost je sposobnost koju nije moguće jednostavno postići disciplinom.Tu već mora djelovati anđeo u našoj duši da smiri nemire u našoj nutrini.Anđeo mora uspostaviti ravnotežu između naših zadovoljenja i frustracija,između uživanja i odricanja,između blizine i odmaka,između veselja i žalosti.

Moli anđela uravnoteženosti da bdije nad tvojom dušom,da pomogne tvojoj duši doći do pravog obličja,da poravna neravnosti tvoje duše da bi uravnotežen išao kroz život,ravnodušno(aeguo animo) i s nutarnjim mirom.Tada ćeš uravnoteženo i djelovati gdje god bio.Nećeš razdvajati nego povezivati,nećeš raspaljivati,nego gasiti,nećeš stvarati razlike,nego uspostavljati ravnotežu.