Svi čeznemo za mirom.Ali čim imamo vremena da se smirimo,osjećamo da mir ne dolazi automatski.Naprotiv-vanjski mir čini nas iz nutra nemirnima.Tada se javljaju misli koje inače potiskujemo.Tada se sjećamo kolegice s posla koja nas je uvriijedila.Zamišljamo šefa kao onoga tko nas neprestano želi poniziti.Tada se u nama diže razočaranje zbog svega neproživljena života.Tada osjećaji krivnje nagrizaju naš nutarnji mir.Mudrujemo i sa svojim se mislima jednostavno ne smirujemo.

Tada nam je potreban anđeo smirenja koji daje da se smirimo.On nam daje osjećaj da mnoge probleme koji nas zaokupljaju ne trebamo sada riješiti.Stoji uz nas kad nas razdiru osjećaji krivnje.Govori nam:"Dobro je tako kako jest.Uza te sam.Unatoč svim tvojim pogreškama ja sam ipak tvoj anđeo koji te ne napušta."Anđeo smirenja nas tješi kad nas zadesi razočaranje zbog našega promašena života.Poziva nas da sve ostavimo kako jest.A u sjeni njegovih krila možemo se smiriti.Tada nas više ne progoni sjena od koje bez prestanka bježimo.Anđeo pokriva sjenom svojih krila našu sjenu.I ona smije postojati.Ne isplati se bježati pred njom.

Mir je za Grke bio nešto svetoOni govore o anapausis,o prekidu svakodnevnice,o miri i počivalištu.Stanka koju sebi uzimamo prekida žurbu rada da bismo se smirili i odmorili.Ali mir za Grke nije samo čisti nerad,nego laka djelatnost i stvaralački čin.Latinci slave mir kao dokolicu(otium).Mir nije samo prekid života,nije samo stanka,nego jedna posebna kvaliteta života,kvaliteta dokolice,apsolutne potvrde bića.U dokolici uživam život,opažam što je oko mene,radujem se stvorenju,umjetnosti,samomu sebi i zajedništvu.U dokolici sam sasvim u sebi,živim iz svoga središta.

Anđeo smirenja ne želi te samo dovesti do odmorišta da na trenutak zaustaviš svoj život.Želi ti naprotiv,darovati unutarnji mir,da bi živio iz svoga središta.Ako si u svome središtu kod kuće i ondje počivaš,možeš učiniti mnogo a da ne juriš.Njemačka riječ hetzen"goniti"dolazi od hasen"-mrziti.Tko neprestano juri,mrzi sama sebe.Anđeo smirenja želi te sačuvati od toga da mrziš sebe.Mir možeš naći ako ljubiš,ako prihvatiš sebe takva kakav jesi.Pravo se umjeće života sastoji u tome da usred meteža ostaneš iznutra miran,da ne izgubiš središte kao umirujući pol u sebi.Poslanica Hebrejima govori o tome da smijemo ući u Božji počinak.To je cilj našega života.Ali već sada,usred nemirne i burne plovidbe našega života,učvrstili smo sidro svoje duše u Božji mir.Sidro naše duše pruža nam mir,makar je oko nas sve uskomešano.

Želim ti da uza te uvijek bude anđeo smirenja,da ti dadne počinuti kad ponovno upadneš u jurnjavu.Ali ti sam moraš pronači odmorište na mnogim odsjecima puta svoje svakodnevnice,da bi te anđeo mogao uvesti u unutarnji mir.Ako tako juriš da previdiš anđela smirenja pokraj sebe,tada on nema nikakva izgleda.Duša će se smiriti ako dobro postupaš sam prema sebi,ako prestaneš osuđivati sama sebe,ako dobrostivim i blagim okom gledaš na sebe i svoju uzburkanu dušu.A treba ti odvažnosti da siđeš u tamne ponore svoje duše.Kada i ondje nađeš svjetlo Božje ljubavi,više ti neće biti potrebno bježati od sama sebe.Tada možeš ostati pri sebi i uživati mir.

Anđeo smirenja će ti tada potvrditi:"Opusti se."Smiješ biti onakav kakav jesi.Najprije se dobro odmori.Tada ćeš moći ponovno proći komadić puta koji si poduzeo.Ali sada uživaj mir.U njemu dolaziš u suglasje sa sobom.Kad si u suglasju sa sobom,ništa te više neće izbaciti iz mira".