Riječju"iskrenost"prevodimo grčki pojam parrhesia.Za Grke je parrhesia tečevina njihove demokracije.To je značilo slobodu govorenja,otvorenost,odvažnost reći ono što misliš.Za nas je pravo na slobodu govorenja po sebi razumljivo,ali nam unatoč tomu često nedostaje dostatno iskrenosti.Nismo slobodni izraziti ono što osjećamo.Mi se u svome govorenju ravnamo prema očekivanjima drugih.Zamišljamo si što bi drugi mogao misliti ako kažemo ovo ili ono.Diplomati smo i razmišljamo potanko koje bi posljedice mogle naše riječi imati.Tako nećemo reći ono što nam duša govori,nego ono što drugi od nas očekuju.Nismo slobodni,nego ovisimo o očekivanjima i reakcijama drugih.Ali time sebe ponovno činimo podložnicima kojekakvih kraljeva i careva,ne političkih kraljeva,nego ljudi kojima dajemo vlast nad sobom.

Ljutim se na svoga suradnika.Ali nemam hrabrosti slobodno mu reći što mi na njemu smeta.Radije o njemu razgovaram s drugima,grdim ga kako je nemoguć,kako mi otežava život.Tu bih morao poslušati anđela iskrenosti koji mi daje poticaj da otvoreno progovorim o onome što je između nas.Iskrenost se,dakako,ne sastoji u tome da nekontrolirano pustim sav svoj gnjev i drugomu na glavu istresem sve što se u meni nakupilo.Jer to ne bi bio znak slobode.Iskrenost znači biti slobodan od straha pred reakcijom drugoga,ali i biti slobodan od nutarnjeg pritiska koji je u meni narastao.Ja moram u nutarnjoj slobodi odlučiti što želim reći,što je primjereno našem odnosu i sukobu.Ako drugomu sve što je u meni bacim na glavu,ja nisam slobodan za drugoga.Naprotiv,određuje me zlopamčenje koje se u meni nakupilo.Tada ne govorim svom suradniku,nego u njemu vidim sve ljude koji su me ikad naljutili:oca,majku,učitelja,župnika,školske kolege,prijatelje,neprijatelje itd.Nemam slobodna pogleda za drugoga,nego ga gledam kroz svoje,povredama zamućene naočale.

Osjećam da se neki prijatelj,neka prijateljica nalaze u duševnim nevoljama.Nešto ih blokira.Nije im dobro.Vidim kako žive mimo svoje istine.Ali se ne usuđujem razgovarati s njima.Mislim,kako možda već idu na terapiju.Ondje će sigurno razgovarati o svemu što ih opterećuje.Možda im je neugodno ako tako otvoreno upozorim na njihovu situaciju.Možda ću ih time povrijediti.I već me napušta moja hrabrost i ja radije šutim.Tu bih trebao anđela iskrenosti koji će me ohrabriti da izreknem riječi koje su mi na jeziku.Moram i za vrijeme razgovora uvijek iznova kontaktirati s anđelom iskrenosti da ne bih odustao već pri prvoj odbijajućoj reakciji.Anđeo iskrenosti pokazuje mi da je otpor prijatelja samo izraz njegove čežnje da zaista jednom otvoreno razgovara o svojoj situaciji.Anđeo iskrenosti dariva mi dug dah koji može čekati dok drugi prekorači prag svoga straha.Anđeo na mojoj strani dovodi me u dodir s nutarnjom slutnjom moje duše da vlastita sloboda izmamljuje i slobodu drugoga.I tako anđeo iskrenosti omogućuje razgovor kojega smo se oboje plašili,ali koji iza toga ostavlja u nama osjećaj slobode,radosti i zahvalnosti.