Izraz anđeo dolazi od grč. angelos, a znači; glasnik, donositelj poruke, navjestitelj, izaslanik, teklić, kurir, poslanik ili jednostavno anđeo. U biblijskoj se terminologiji rabi za nebeska bića koja mogu imati obličje ljudi, biti dobri ili zli, a njihova je zadaća donositi poruke, izvršavati zadatke, služiti Bogu, pomagati ljudima odnosno činiti sve što Svemogući zahtijeva.

U Bibliji postoje zapisi o anđelima, a iz tih zapisa možemo učiti o njihovoj ulozi, misijama i načinima djelovanja. Uloga je anđela uočljiva iz zadaća koje su obavljali. Najčešće su prenosili poruke od Boga, a to je vidljivo u Starom i Novom zavjetu. Njihova je misija sadržavala jedan ili više elementa; pronaći, pomoći, izbaviti i navijestiti o budućim događajima u životu osobe sa kojom su došli u doticaj.

Jedan takav primjer, zapisan u Post 10, 7-11, opisuje događaj u kojemu je Agara bježeći od Sare susrela anđela Gospodnjeg, dobila naputak što treba učiniti, te proročanstvo o svom, budućem djetetu i njegovoj ulozi. Na primjeru Sodome i Gomore (Post 10) uočljivo je djelovanje anđela kao navjestitelja nesreće, izvršitelja uništenja gradova, te brige i pomoći Lotu koji je zajedno sa svojom obitelji trebao izaći iz tog područja. Gradovi su uništeni sa njegovim žiteljima zato što su se svojim ponašanjem, stavovima i praksom protivili Božjim normama.

U Novom zavjetu zapažamo navještaj Kristova rođenja po anđelu Gabrijelu, te upozorenja o tome da bi se mogla dogoditi velika nesreća tek rođenom djetetu, Kristu, zbog čega je obitelj pobjegla na sigurno u Egipat, usp. Mt 1,18-2,14. U knjizi Otkrivenja anđeli se opisuju kao oni koji služe pred Božjim prijestoljem, vode duhovne bitke u nebeskim prostranstvima te donose objave. Iz ovih nekoliko primjera uočljivo je da su anđeli djelovali u prilikama na način služenja, pomaganja, posredovanja i izvršavanja povjerenih zadataka.

Pored dobrih anđela pojavljuje se i zli tj. demoni ili zlodusi. Njihova uloga je negativna, a opisuju se kao nevaljali, zli, otpadnici, buntovnici protiv Boga i istine, zavodnici, uništavači itd. Vođa zloduha je Sotona, Đavao, otpali anđeo koji je bio u službi Boga, ali se uzoholio te biva izbačen iz Božjeg Kraljevstva, usp. Iza 14, 12-15. Sa sobom je poveo, odnosno zaveo, jedan dio anđela koji su postali njegovi službenici tj. zlodusi. Uloga i djelovanje demona vidljiva je u različitim odjeljcima Biblije, najčešće; iskušavaju vjernike, donose zlo, potiču nasilje, zameću neprijateljstvo, opsjenare, zavode u svrhu duhovne zablude koja vodi u otpadništvo od Boga i nevjeru, te čine sve ostalo što ima za cilj; umanjiti, uništiti i obezvrijediti vjeru vjernika te autoritet Boga.

Božji su anđeli donosili različite poruke. Vijesti su donosili u ime Boga koji ih je ovlastio i poslao te po njima objavljivao svoju volju. Unificirajući je faktor što obavijesti proizlaze iz poslanja koje im je dano, u tom su smislu njihove poruke - Božje. Iz već navedenih, primjera i sučelja Biblije uočljiv je sadržaj poruka; ohrabrenje, opomena, poticaj za vjeru i život, smjernice za život, proročanstva budućih događaja itd. Na temelju, biblijskih, opisa susreta sa anđelom/ima može se zaključiti kako sadržaji poruka spadaju u neku od navedenih u prethodnoj rečenici. Iako se opisuju kao nadnaravna bića, po snazi moćni, ipak su, obzirom na ljude, u podređenijem položaju. Pisac poslanice Hebrejima skreće pozornost da su anđeli duhovi koji su tijekom povijesti od Boga slani za službu ljudima, usp. Heb 1,14. Čovjek je, iako grešan i nesavršen, kruna Božjeg stvorenja te mu je darovana vlast upravljanja nad materijalnim svijetom, usp. Post 1-2.

Anđeli su, iako nebeska, ipak nesavršena bića. Štovanje istih, i bilo koga ili čega osim Boga je zabranjeno, usp. Izl 20,4-5; Otk 22,8-9. Njihova je nesavršenost uočljiva u činjenici da su neki otapali te postali zli, sagriješili, a Bog se u njih ne uzdaje uvijek. Oni ne znaju sve, te nemaju jasan uvid u tajnu Evanđelja koja je objavljena kršćanima, usp. Job 4,18; Mt 24,36; I Pt 1,12; Otk 22,8-9.

kriz-zivota.com