Uvijek su ovdje da bdiju, da bodre,

čak i kad sunce za horizont zađe.

S očima zlatnim, krilima od svile,

dodiruje jutro ti obraze mile.

Anđeli to su, što ljubav ti šalju,

držeć te čvrsto u zagrljaju.

 

Što god učinio, kakav god bio,

na kraju uvijek će osmijeh ti dati.

Strpljivo držeć' ti drhtavu ruku,

dok ležiš u strahu, u ponoćnom muku.

Dok kročiš polako nad dubokim klancem,

vežu te za se nevidljivim lancem.

 

Njihova krila su bijela ko' zora,

a osmijeh im vedar je ko' ljetno jutro.

Haljine bijele, il roze, il plave,

im titraju sjajem na granici jave.

Dok kročiš u bezdan i padaš u san,

bdiju nad tobom da dočekaš dan.

 

Ne osjeti strah, ne osjeti tugu,

svi smo mi prah, pa pređi tu prugu.

Što vlakove šalje, od straha i strepnje,

no bdiju nad tobom,pa prođi bez smetnje.

 

Jer uvijek su ovdje da vedro se smiju,

i osmijehom svojim te danima griju.

S očima zlatnim i krilima od svile,

dodiruje jutro ti obraze mile.

Znaj, anđeli to su, što ljubav ti šalju,

držeć te čvrsto u zagrljaju.

 

Juraj Repinac