volim zakoračiti u tvoj svemir
jer tamo pršti svjetlost i sve je tako blago i nježno
volim kad dotakneš moje srce tvojom dobrotom
i preneseš mi onaj ushit i ganuće..
hvala ti što si tu baš kad te najviše trebam
onda do tebe možda i najlakše dopirem..
nekad si mislim da sam mama koja mora donositi važne odluke
a onda shvatim da sam ipak mala djevojčica
koja osjeća isto što i moji klinci
koja je vesela, živa, neopterećena i puna životne radosti
i samo se s njima želim igrati i smijati
jer to je jedino važno!
učim svoje lekcije, barem mislim
i brzo vidim svoje greške, najčešće u trenutku dok ih radim..
a opet si oprostim i idem dalje..
jer mi ti kažeš da me voliš
i da sam savršena
upravo takva kakva jesam!
bglavac
edin.kecanovic
