volim zakoračiti u tvoj svemir

jer tamo pršti svjetlost i sve je tako blago i nježno

volim kad dotakneš moje srce tvojom dobrotom

i preneseš mi onaj ushit i ganuće..

hvala ti što si tu baš kad te najviše trebam

onda do tebe možda i najlakše dopirem..

 

nekad si mislim da sam mama koja mora donositi važne odluke

a onda shvatim da sam ipak mala djevojčica

koja osjeća isto što i moji klinci

koja je vesela, živa, neopterećena i puna životne radosti

i samo se s njima želim igrati i smijati

jer to je jedino važno!

 

učim svoje lekcije, barem mislim

i brzo vidim svoje greške, najčešće u trenutku dok ih radim..

a opet si oprostim i idem dalje..

jer mi ti kažeš da me voliš

i da sam savršena

upravo takva kakva jesam!