http://www.youtube.com/watch?v=XMbvcp480Y4
MEĐUTIM, tišina kao da je prognana... posvuda buka... stalno nešto "svira"... buka vanjska i buka unutrašnja su gotovo sveprisutne...
I REZULTAT: umjesto prirodne svijesti blaženstva - dominiraju tjeskoba, utučenost, stres, potištenost... Depresija poprima pandemijske razmjere.
TAKOĐER, prevladava i užurbanost.
NITKO za nikoga nema vremena. Točnije, malo tko za malo koga ima vremena. Muževi "nemaju" vremena za žene, žene za muževe. Roditelji "nemaju" vremena za djecu, djeca za roditelje. Prijatelji "nemaju" vremena za prijatelje. Djeca za djecu... isto "nemaju" vremena.
MALO TKO ima vremena za sebe. Malo tko iskusi unutrašnju tišinu.
A UNUTRAŠNJE ZRCALO se čisti upravo dubokom unutrašnjom tišinom. Tek kada je čisto od stresova, negativnih misli, negativnih osjećaja - tada ono zrcali svijest blaženstva.
UNUTRAŠNJA TIŠINA je ISCJELJUJUĆA. Tako jednostavno. I tako prirodno.
STOGA, oslobodimo svakoga dana malo vremena za poniranje u sebe same, svjesno usporimo jurnjavu.
Počnimo SADA :)