Nosim tvoje ruke oko vrata
kao znak od suza i od zlata
kad se sjetim da te ludo volim
srce stane pa zaboli
Jednom kada ti se meni vratiš
kada prođe sve i kada shvatiš
da nam dani lete kao laste
al 'nijedan, al' nijedan ne vraća se
Jednom kada prođu sva ta ljeta
priznat ćeš i tada da je steta
mladost i sve ljepote ove
što ti dadoh, što ti dadoh, srce moje
Kada sve u inat loše krene
k'o koprive opeku davne zžlje
e, da mogu samo vratit' vrijeme
pa oživjet' uspomene...
tekst: Antonija Šola