Broj: 3853.                 Godina: XV               2. veljače (februara)  2019.

 

 

“NEKA MOJ UM SVAKOG JUTRA POSTANE TAKO

LIJEP KAO ŠTO SU LIJEPI ZRACI OSVITA NADE”.  

Sri Chinmoy

 

 

Dragi prijatelji,

Internetom odavno kruži parabolična priča VOZ ŽIVOTA. Ovo vam pričam zbog toga što mi se čini da je riječ o sličnoj metafori i u poruci koju nam u današnje tihovanje donosi pjesma iz “Bijele kule”. Opširna je priča o veličini kniževnog opusa Vesne Krmpotić (čuđenje se najčešće izrazava pitanjem KAD JE SVE TO STIGLA DA NAPIŠE?) ali, očito je, da Vesna nije časila časa da slijedi jarku snagu nadahnuća, pa je pisala i u vlaku, i u autobusu, i u zrakoplovu – lično sam svjedočio - i na brodu, riječju sve njezine druge aktivnosti bile su samo “mali odmori” od pisanja. Nego da se vratim na pomenutu metaforu u navedenoj pjesmi – sve, sve, ali me oborila s nogu finalna rečenica danasnje pjesme – SASLUŠAJ ME NA TRENUTAK, VJEČNOSTI:

 

 

44. KAKO VOLIM S TOBOM ČAVRLJATI

 

        Kako volim s Tobom čavrljati

        u autobusu od stanice do stanice,

        kada je vrijeme izbrojano,

        kad svaki metar puta kaže:

        “Požuri, kaži što ti je u srcu!”

 

        Kako volim osloviti Tvoje bezmjerje

        u ovomu izmjerenu i izbrojanu svijetu,

        u vožnji od ulaska do izlaska!

 

        I kako si obilat i rastrošan tada,

        kad se runi piramida tijela,

        sačinjena od pijeska dana,

        od zrnaca, koje se jedno po jedno

        vraćaju majci przini.

 

        Saslušaj me, vječnosti,

        dok još traje moja vožnja,

        dok još nije potrošen datum moje karte,

        saslušaj mi molbu da se nađes za volanom

        ovoga autobusa,

        onakva, vječnosti, kakva jesi -

        ničim određena, nigdje usmjerena,

        a stanice, a cesta, a putnici, gdje su da me pitaš,

        i ja da ne znam.

 

        Saslušaj me na trenutak, vječnosti...

 

“Bijela kula”, knjiga 71. Zapisala Vesna Krmpotić

 

2. veljače 2019.

Budite dobri, vidite ono što je dobro, slušajte ono što je dobro, govorite ono što je dobro i činite dobro. Temelj takve discipline jest 'misliti dobro'. To podrazumijeva kontrolu uma. Meditacija na Boga jedan je od koraka za postizanje postojanosti uma. Koncentracija je potrebna za svako djelovanje, pa i za hodanje cestom, razgovor, čitanje i tako dalje. Trebali biste se jednousmjereno usredotočiti na Boga. Raditi posao kao oblik bogoštovlja također je jednako meditaciji. Sva djela morate raditi kao dar Bogu. Isto tako, kada imate osjećaj da je Božanskost u vama, nećete misliti, vidjeti, čuti, govoriti niti raditi nikakvo zlo. Imati potpunu vjeru u Božanskost u sebi jest pouzdanje u Sebstvo. To je temelj na kojem treba podići zidove samozadovoljstva i krov samopožrtvovnosti, da bi palača samospoznaje bila dovršena.

Božanski govor, 18. srpnja 1997.

Da biste oživjeli ljubav i suosjećanje, morate uništiti ljubomoru i sebičnost i pročistiti svoje srce. - Baba