Moji koraci kroz hodnik rodilišta... Davne 1992...

Još uvijek podrumske prostorije...

Trudovi koje sam ispraćala uz tvoju pjesmu: "I will always love you..."

Djevojčica koja je čekala osvit života, uz tvoju pjesmu, koja se,onako, u kasne ponoćne sate, puštala u hodniku rađaone...

Nikad to neću zaboraviti..

Divila sam se tvom kristalnom glasu, koji mi je davao snagu da izdržim, dok se nova duša, kroz moju maternicu, rađala na ovom svijetu..

Svako moje dijete, imalo je drugačiji put izlaska, rađanja..ali ovo moje djevojče, ti si, svojim prelijepim glasom ispratila...

Hvala ti...

Ako ikako i to ulazi u neke tvoje male medaljice, ponovo ti kažem, hvala...

Bila si, i za mene ostala ikona nježnosti i vilinske osobitosti...

Koliko god se sve u očima nekih činilo beznačajno, moj svemir, obilježila si na poseban način..

Hvala ti!! neka te anđeli prate, na svim tvojim koracima, koje odlučiš napraviti...