.... Da bi uzletio zrakoplov treba uzletište, treba visoko brdo ili toranj. Čak i mala pčelica treba uzletište, a to je leto, mala daščica na izlazu iz košnice, sa koje polijeće.

Ako mi hoćemo uzletjeti Isusu u ususret, biti u Njegovoj blizini, također trebamo svoje leto, svoje uzletište.

Da bismo uzletjeli, trebamo prvo poletjeti.

Postoji dugačka pista po kojoj zrakoplov dugo rula i negdje potkraj piste, on polijeće. Najprije ravno, a zatim postepeno uzdiže svoj prednji dio (glavu) i polako uzlijeće u visinu; metar po metar, kilometar po kilometar, sve više i više.

Sjedeći u zrakoplovu za dugih sati leta, doživljavajući to uzlijetanje i let na visinama od jedanaest tisuća metara, nametnula mi se usporedba sa vjerom i vjernikom.

Da bi uopće poletio, potrebna mu je vjera. Da bi povjerovao, mora znati u što i u koga da vjeruje, a za to mu je potrebna Božja riječ (propovijed i Biblija ili svjedočanstvo nekog drugog vjernika). Kada sazna iz Božje riječi koliko je velika Božja ljubav i da taj silni veliki i svemoćni Bog, koji je dao svog Sina da umre na križu, da bi otkupio grijehe sveg svijeta, ljubi baš njega, obuzme ga silno kajanje što je svojim grijesima uvrijedio Isusa, Sina Božjega.

Još dok plače i kaje se, osjeća u duši, kako mu Duh Sveti daje na znanje da su mu grijesi oprošteni.

Tko god je od samog Isusa doživio oproštenje grijeha, taj je u svojoj zahvalnosti i odlučio da ih više nikada ne ponavlja.

Sada, nanovo rođen, gladno sluša svaku propovijed, svako svjedočanstvo. Istražuje Božju riječ i nalazi mnoga obećanja data čovjeku, ali uz svako obećanje stoji i ta mala riječ: Ako. Da, Bog kaže, na primjer, da se onome tko Boga ljubi sve okreće na dobro.

Kaže da će nam oprostiti, ako se pokajemo; da će nam dati.......ako ga zamolimo. Ima jako puno obećanja. Ja ih nisam brojala, ali su se u mom životu mnoga već ispunila.

Onaj ''ako'' je uvijek manji od obećanja. Nije tada nikakvo čudo da sve više ispunjavaš Božju volju, jer što više to činiš to bogatije se ispunjavaju Božja obećanja. Sve više osjećaš Božje blagoslove i svijest o Njegovoj silnoj milosti.

Tko je dotle došao, taj je i stigao na svoje leto, svoje uzletište. Bog traži tebe. Ti se pitaš: Zar ništa više?

On traži samo ono što mu možemo dati. Ne traži ništa nemoguće. I tada, tko je spreman dati iz dana u dan ono što Bogu i onako pripada, prima još više blagoslova. Taj osjeća da ga Gospodnja mudrost vodi i da mu daje sigurnost o kakvoj prije nije mogao niti sanjati. I nije prazna riječ, da mu se snaga kao u orla obnavlja, kako piše u Bibliji. Zar je onda moguće ne osjećati radost spasenja? Zar je onda čudo da poželiš o toj milosti pričati svakome tko te hoće slušati?

U ovom trenu razmišljam o sebi. Stigavši do ovog stanja u kom imam ne samo vjeru, već i potpuno povjerenje u Isusa, da će On uvijek i u svemu donijeti najbolje rješenje za mene, mogu s potpunim povjerenjem predati sebe, moje nevolje ili bolesti u Njegove svete ruke i reći:

''Hvala Ti, jer Ti ćeš učiniti sve ono što ja ne mogu i ja znam da će to biti najbolje rješenje i blagoslov za mene.''

Više puta sam se uvjerila da kada moja molitva nije bila uslišana i kada nisam mogla razumjeti razlog Božje šutnje, nakon dužeg ili kraćeg vremena Bog je donio sasvim drugo rješenje od onog za koje sam ja molila, ali to rješenje je bilo mnogo bolje za mene. Ono rješenje za koje sam ja molila, donijelo bi mi trenutačnu radost i 38 olakšanje, ali se pokazalo da bi nastale mnogo veće nevolje od neuslišane molitve.

Bog vidi odjek tog rješenje ne samo za danas ili za kratko vrijeme: ne, On vidi daleko unaprijed. Nikada sama ne bih došla na pomisao da bi mi rješenje za koje sam ja molila donijelo mnoge nevolje a Bog je počekao i onda kada je bilo pravo vrijeme, donio odluku za moje dobro i veliki blagoslov. Naučila sam pouzdati se u Gospodina. Što se više uzdam to više blagoslova primam.

Istina, da nemam svjedočanstava i da Gospod ne uslišava molitve, izgubila bih nadu i manje molila, ali Isus tako divno odgovara kada ga zazovemo, da želim sve više vremena provesti u Njegovoj blizini.

Ima mnogo načina da se dođe u Njegovu blizinu: Molitva, čitanje Biblije, posjet bolesnim sestrama i braći, ali i svaki drugi rad u Zajednici rad je za Gospodina i dovodi nas bliže k Njemu. Kada osjetim Njegovu blizinu, ne samo po vjeri, već stvarno, kao da me dotiče, kao da mi govori, obuzima me radost i punina nečega što niti sama ne mogu opisati.

Stvari koje nisam znala kako riješiti, najednom znam. Ono što nikako svojom tjelesnom snagom ne bih mogla, odjednom mogu. Kada ne razumijem, kao da mi kaže: ''Evo, to je to.'' Kao da se upali neka lampica pa mi je i samoj neshvatljivo da to već prije nisam razumjela. Ali ne samo to, već su i sasvim obične stvari u mom životu poznate Gospodinu. On zna moje potrebe.

Duhom Svetim me vodi kada trebam što naći, bilo to u kući ili nakon toga, kao slučajno dovede do mjesta na koje upravo stiže taj isti predmet, mnogo kvalitetniji i cijena mu je znatno niža, prestajem gradu, gdje ću povoljnije kupiti, pa me čak i zaustavlja da ne kupim nešto nepovoljno za mene.

Kada me Duh Sveti spriječi da kupim predmet koji već mjesecima uzaludno tražim i iznenada pronađem i kada me nakon toga, kao sličajno dovede do mjesta na koje upravo stiže, taj isti predmet, mnogo kvakitetniji i cijena mu je znatno niža, prestajem biti sumnjičava.

U neopisivoj radosti slavim mog Isusa, za to divno vodstvo. On, taj silni i veliki moćni Bog koliko me ljubi da neprestano brine o meni! Njegova me ljubav zbunjuje, usrećuje.

Ona me jača i hrani; ne samo jedan dio mene, već sveobuhvatno: duh, dušu i tijelo. 35 Njegova ljubav iz dana u dan, iz trena u tren, čini da i moja ljubav raste. Nekada se čini upravo bolno koliko taj osjećaj ljubavi nadire u grudi.

Ta ljubav za Isusa, za braću i sestre, za sve ljude postaje moja divna svojina, i tada opet, slavim i hvalim Gospodina što mi je dao tako neprocjenjivo dobro.

Obuhvaća me tolika radost da bih zagrlila cijeli svijet i shvaćam da sam se još više približila Isusu.

Kako da i pomišljam na grijeh kada me ne zanima više ništa osim onog što nosi Njegovo ime, što služi da se On proslavi? Samo želim ugoditi Njemu, mom divnom Gospodinu koji me nikada ne napušta!

Čitam Bibliju, On je sa mnom; molim kod kuće ili Zajednici, On je sa mnom; radim da se proslavi Njegovo ime, On je sa mnom; svjedočim o Njegovoj ljubavi, moći i slavi i opet je On sa mnom. Toliko je velika Isusova milost i nazočna Njegova prisutnost u meni, da mi se čini da više i nisam na zemlji.

Uspoređujući se sa zrakoplovom, čini mi se da već rulam po pisti (uzletištu) i da ću se svakog trena odvojiti od zemlje i poletjeti ususret mom ljubljenom Gospodinu.

Pitam se što mogu učiniti da mu se još više približim, kako da mu još više ugodim.

I tada molim: ''Gospodine, istraži mi srce! Oblikuj ga da bude po Tvojoj volji!''

Kada zbor u Zajednici pjeva pjesmu: ''Poletjet ću!'', imam osjećaj da ću stvarno poletjeti i to sada, ne čekajući tjelesnu smrt. Pomišljam da braća i sestre i ne znaju koliko sam se već približila tom polijetanju (naravno u duhu), kao što niti ja ne znam koliko njih je tako daleko ili još dalje stiglo.

Kada se pojave teški trenuci i kada se čini da je Gospodin okrenuo svoje lice, kao da me ne čuje, borim se sama sa sobom da se podsjetim na riječi iz Biblije koje nas upozoravaju da mi ne živimo po gledanju, već po vjeri.

Tada opet znam da je Isus uvijek uz mene; da me nikada ne napušta i da je sotonska varka da je okrenuo lice od mene. Kada mi se čini da sam se svojom pogreškom odvojila od Njega, suzama ga molim da mi oprosti. On vidi moje srce i još jače me prigrli. On me zastupa kod Nebeskog Oca

Osjećam se neopisivo radosno i poletno kada u potpunosti dopustim da duhovni dio mene prevlada. Sa sigurnošću mogu ustvrditi da je moj duh, ono što sam stvarno ja, lebdi iznad ovozemaljskih neprilika i nevolja; uopće iznad zemaljskih stvari. Bliže Isusu, bliže radosti i sreći!

Ne trebam krila da poletim! Vjera i još više, povjerenje u Isusa, to su moja krila!

Gospodine, pomozi mi, da se nikada ne pokolebam i da moja vjera nikada ne oslabi!

Ovo sam pisala da oni koji to ne proživljavaju, vide što Gospodin čini i daje onima koji svoju ljubav prema Njemu pretvore u život.

Ovo sam pisala da se ime Božje proslavi i da svatko tko pročita vidi da i on može živjeti sretno i radosno slijedeći Božju riječ i biti poslušan Njegovim zapovijedima.

Isus je umro za sve ljude. Svi imaju priliku da dođu k Njemu i dobiju svu puninu života i to ne samo na onome svijetu, već upravo tu, na ovoj zemlji i u ovom životu.

Mnogima je Gospodin učinio velike stvari, ali oni šute, kako kažu, iz skromnosti.

To je lažna skromnost, jer tada Isusu uskraćujemo slavu i zahvalnost. Mnogima uskraćujemo dokaze o Isusovoj ljubavi prema svim ljudima.

Brate, sestro, u duhu poleti i svojim svjedočanstvom pokaži i drugima koji još ne poznaju veličinu Božje milosti, kako da prigrle Gospodina. Učini to da bi se proslavilo ime našega Gospodina, Isusa Krista!