Zadnjih godinu dana ili pola godine je bio dosta nervozan, što inače nikad nije bio. Po naravi je inače izuzetno smiren, nikad ne bi planuo, na ništa. Odjednom ga je počelo smetati - promet, gužva, krpica za suđe ako bi ostala u lavabou, buka u stubištu. To nije bilo konstantno, to se svako toliko znalo ispoljit, tipa jedan/dva puta tjedno. Nakon jela bi ponekad znao osjećati nadutost, ne uvijek, i ne nakon nekog određenog jela. On je inače osoba koja puno pojede, baš se onako znalački zna natrpati. Ako bi mu to puno smetalo, tipa mora otići na nogomet, stavio bi prst u usta i povratio, nakon toga bi pojeo manje i sve bi bilo ok. Postao je sve umorniji, iako smo taj period puno radili, svaki vikend, svaki dan po par sati bi ostajali prekovremeno, te je umor bio logičan i opravdan (barem se tako činilo). Događalo se da nakon 15 minuta druženja, u našoj kući ili kući nekog drugog, brzo zaspi. Imao je žgaravice, ne svaki dan, ali opet više češće nego rjeđe. Dešavalo se da ima strašnu potrebu za podrignuti a ne može. Pio je puno Coca Cole.
Dalje, imamo doma mace koje spavaju s nama. Jedna maca mu je zadnjih 2 godine non stop dolazila leći na želudac. Svaki put kad bi on legao, ona je došla, legla i prela na tom mjestu sama od sebe. Za mace je poznato da idu tamo gdje ne štima. Ja inače životinjama vjerujem životom tako da mi se to nikako nije sviđalo, no nije bio dovoljan argument za otići kod doktora i reći: Mačka mi spava na želucu, mislim da nešto ne štima J . Također je počeo toliko jako hrkati zadnjih 2-3 mjeseca da se nije dalo spavat u stanu, a kamoli s njim u sobi. Otišao je kod doktorice jer sam ga poslala zbog žgaravice i tog osjećaja nemogućnosti podrigivanja. Rekla mu je da je to GERB vjerojatno, dala mu je peptoran i rekla da nakon jela ne smije leći. Na tim tabletama je pisalo da ukoliko ih se pije mogu maskirati malignost ukoliko je prisutna, na pregledu. Zabranila sam mu piti te tablete dok ne ode na gastroskopiju. Srećom je poslušao. Otkriven je jaki gastritis i napravljena biopsija, što mu je spasilo život. PHD nalaz pokazao je da je karcinom tek u začetku, samo na sluznici želuca, nije uhvatio samo mišićno tkivo istog. Dok je ležao u bolnici, tek sam tad primijetila, treći dan nakon operacije da mu se boja lica promijenila, postala je svježija, ružičastija. Tek sam tad uvidjela da je njegova boja lica bila siva i nikako se nisam mogla sjetiti kad je takva postala. Svi znakovi koje sam opisala, tek sam nedavno, i dalje čitajući medicinske znanstvene radove i knjige, shvatila da su bili tipični znakovi nedostatka vitamina B12 - umor, nervoza, glavobolja. Sad mi je potpuno sve jasno: dobar dio njegovog želuca nije imao funkciju pa tako nije ni lučio pepsinogen koji bi resorbirao isti vitamin u organizam. Kako je B12 glavna veza željeza u krvi, a željezo pak glavna veza kisika i njegova transporta po tijelu - ovi simptomi su vrlo logični.