Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga

Doživjela sam sama što znači:

Ne može se kupiti novcem LJUBAV, PRIJATELJSTVO, PRIKLANJANJE, Također kod svega novca svijeta dobiva se pri da se kupi LJUBAV, većinom samo prividnu svetost, krivotvorenost,laskanje i igranu podložnost. Ja sam dakle bila duboko razočarana, ogorčena u slijepoj ulici svojega života koju sam sama izabrala.

Dostigla sam vrhunac frustracije i tamo je puhao kao led i ladan vjetar, koji mi je donio u pamet jedino frazu, zašto si se uopće ovamo gore uspela. Lakomost, kao svaka druga strast, - dakle ta strast za novcem i bogatstvom; ta zavist na ono što drugi već ima, taj "i-ja moram-to-imati", -objesila se uz mene, uhvatila me za ruku i odvela me na krive putove. Ta lakomost vodila me je ravno u smjeru pakla, daleko od mojeg Stvoritelja BOGA, iz čije ruke sam se po tom htjeti-otkinula.

„Knjiga života“

Nakon ove analize svojega života prema odredbama DESET BOŽJIH zapovijedi, omogućen mi je pogled u moju "Knjigu života". Bio je to predivan čas. Nedostaju mi jednostavno riječi da tu "KNJIGU ŽIVOTA" prikladno opišem.

Ona počinje s mojim začećem; Netom su se stanice mojih roditelja spojile, nastao je -"BLJESAK!" jedne iskre Jedna mala, predivna eksplozija svjetla i pri tom je nastala iz toga jedna duša, moja vlastita duša, posve zaštićena u rukama BOGA OCA - i vidjela sam tako ljubaznog i nježnog oca u BOGU OCU.

24 sata na dan bio je On sa mnom, vodio me SVOJOM rukom, štitio me, bio je uvijek zabrinut za mene i išao za mnom. ON me nije puštao od SVOJIH očiju i nikada samu. I sve što mi se činilo u prvi čas kao kazna ili kao velika nesreća, bilo je ništa drugo do izražaj NJEGOVE LJUBAVI i njegove brige za mene. Jer me je ON gledao, ne izvana, i nije gledao na moje dobro oblikovano tijelo, NE, ON je gledao na moju najdublju nutrinu, ON je istraživao moju dušu i vidio pri tome, kako sam ja lagano ali sigurno skretala s NJEGOVA PUTA i kako sam isključila NJEGOVO spasenje i otkupljenje.

Tako sam doživjela mnoge situacije svojeg proteklog života gledajući u "KNJIGU ŽIVOTA" u njihovoj povezanosti i vidjela sam odgovarajuće posljedice svojeg djelovanja i odluka svoje slobodne volje. Za bolje razumijevanje navest ću vam jedan primjer , koji pokazuje, kako je pst..redivna "KNJIGA ŽIVOTA“.

U svojem životu bila sam vrlo neiskrena i licemjerna. Tako bih često rekla svojim poznanicima – ili pak prijateljicama - s laskavim glasom: „Hej! Gle kako divno danas izgledaš. Ta tvoja haljina je jednostavno sjajna i lijepo ti pristaje! Kako lijepo u njoj izgledaš!“

Ali '"Knjizi života" vidi se također što se pri tome misli i što se odvija u nutrini srca. I tada sam spoznala da sam tada u svojem srcu sebi rekla: . "Pfuj! Kako grubi izgled, i pri tome ona još misli da je kraljica ljepote!"

Vidite, takve su bile moje misli u mojoj skrivenoj nutrini. U ovoj "Knjizi života" vidi se i čuje kao u jednom filmu ta događanja, i tako sam ja vidjela i čula sve točno tako, kako je to nekad u mojem životu bilo rečeno i moglo se čuti, s jednim izuzetkom, da sam mogla također vidjeti i zapaziti i svoje misli.

Bio je to kao film-s dva-kanala-tona na raznim jezicima ili kao film s potpisanim tekstom (titlovan film). Jedan tonski kanal donosio je točno ono, što je preda mnom bilo rečeno mojim jezikom i što se moglo vidjeti, a drugi tonski kanal pokazivao mi je moje misli, koje sam istovremeno imala, koje sam mogla čuti i čitati, i mogla sam pri tome vidjeti stanje svoje duše, svoje nutrine. Vi biste mislili na jednu tehničku čudesnu stvar, kada biste doživjeli nešto takva o vašim izričajima ili o situacijama vašeg vlastitog života. To je jednostavno predivno!

I tako sam vidjela nutarnju stvarnost svojega života. Sve moje laži su stajale posve otvoreno tu, one su ključale kao u jednom loncu bez poklopca, bile su gole i bez uljepšavanja, uočljive za svakoga. Sav svijet ih je mogao vidjeti. One su bile žive i pokretne i otkrile su svoje sramotne čine. Moja majka, koju sam često prevarila, jer mi nije dopustila da iziđem i da se susretnem sa svojim "zlim" prijateljima. Ali s primjedbom:" Majko, ja imam sada rad u grupi u školskoj biblioteci!“ ja sam već bila vani. A moja majka bi "žabu" progutala i meni oduzela moju laž.

Kako često s m s takvim lažima sebi oduzimala vrijeme, vukla se po kućama, gledala pornografske filmove, ili bi otišla u neki bar, da sa svojim "prijateljicama" pijem pivo.

I sada sam j vidjela također svoju majku u svojoj za sve otvorenoj "Knjizi života". Njoj nije ništa izbjeglo.

Još jedan daljnji primjer za to što sam vidjela u toj "Knjizi života". Moji roditelji su mi uvijek davali banane da uzmem za ručak u svojoj školi. U ono vrijeme mi smo živjeli u vrlo siromašnim prilikama, tako da je moj paket za ručak većinom bio samo od banana, a povremeno također s kruhom i mlijekom. Ja bih često pojela svoje banane na putu prema školi i bacila bih koru d banane jednostavno svugdje, kuda sam upravo prolazila, a da dalje o tome ne mislim. Nikada mi nije došlo na pamet, niti sam razbijala glavu, što se sve može dogoditi s tom glatkom s nepažnjom bačenom korom banane, kakvu sve štetu može to prouzročiti nekom čovjeku. I tako su ležale preda mnom bačene kore od banane jednostavno naokolo.

Iznenađujuće i veoma potresno je bilo kada mi je GOSPODIN BOG pokazao, što su neke -naravno ne sve - prouzročile te naokolo bačene kore. Vidjela sam osobe koje su po toj kori od banana pale, a u nekim slučajevima ti padovi po jakom prometu mogu završiti smrtonosno, i ja bih time još bila kriva da sam uzrokovala nečiju smrt. Sve samo zbog nepažnje, iz pomanjkanja osjećaja odgovornosti i pomanjkanja milosrđa prema svojim bližnjima.

Ta je također bilo i u jednom drugom slučaju, kod kojega je jedna žena na kasi u supertrgovini samo zbog jedne pogreške vratila 4.500 pesosa. I u tom slučaju sam otišla jednom od rijetkih slučajeva na ispovijed, kada sam ja stvarno osjetila pravo, duboko kajanje i veliku bol zbog svojeg griješnog ponašanja.

Moj otac je nas djecu uvijek opominjao da budemo pošteni u svojem životu i usprkos siromaštvu da čast neke osobe smatramo velikim dobrom, - prije svega također svoju.

Mi nismo smjeli posegnuti za tuđim novcem, pa ni onda, kada se radilo o nekoliko centi. Kada se dakle dogodio meni ovaj događaj s povratom novca, zapazila sam pogrješku tek u kolima, kada sam već bila na povratku u svoju ordinaciju. I rekla sam samoj sebi:

"Ha, ta glupa stara krava, to glupo stvorenje, vratila mi je 4.500 više i sada se moram vratiti da joj vratim novac!"

Već sam bila na putu za supertrgovinu, kada sam upala u golemu prometnu blokadu. Preko autoradija sam saznala, da je sve naokolo tako.

I ponovno sam glasno pomislila i rekla sam sebi: „To je vrhunac. Sada moram još sate mojeg dragocjenog vremena izgubiti, jedino zato što je ta glupa krava bila odviše tupa, da pravo računa. Nitko joj nije naredio da bude tako tupa i da se preračuna! Ja jednostavno kažem: "Odlazim kući i u tim okolnostima ne ću joj više novac vratiti natrag! Ne, ni u kojem slučaju; ona sama je za to kriva."

Ali usprkos tih mojih izgovora savjest me je prekoravala za taj slučaj s povratom novca. I budući da je moj otac tako često i tako jasno naglašavao taj temelj poštenja on se učvrstio i u mojem karakteru, išla sam slijedeće nedjelje na svetu ispovijed i rekla sam svećeniku koji je bio u ispovjedaonici: "Velečasni oče, ja sam sagriješila,jer sam prisvojila 4.500 pesosa, jer nisam vratila taj novac ženi kojoj je pripadao." Nisam uopće pazila na to što mi je ispovjednik rekao ili što mi je preporučio. I kad sam ja vidjela tu scenu u "Knjizi života" GOSPODIN BOG mi je o tome rekao: „Taj manjak ljubavi prema bližnjemu, koji si ti tog dana počinila, kada nisi popravila svoj grijeh, nije također u redu. Iznos od 4.500 pesosa za tebe je bio malenkost, - jer si ti takav iznos dnevno kroz prozor bacala, za besmisleno što si bezuvjetno htjela imati, - ali za tu siromašnu ženu s najmanjom plaćom, koja uz to radi tek pola dana i svoju djecu je morala kući ostaviti, da bi uopće mogla preživjeti, - za nju je tih 4.500 pesosa bilo životno uzdržavanje za čitava tri dana, njezin kapital za hranu i piće čitavoj obitelji za ta tri dana."

I znate li što je bilo najgore i što me je najviše dirnulo bilo je kako mi je GOSPODIN pokazao tu scenu:ja sam naime mogla svojim očima vidjeti kako je ta žena sa svojom djecom stvarno morala trpjeti i kako je ta obitelj nekoliko dana trpjela pravu glad. Sve zbog moje krivnje. Posljedica mojeg grijeha. Ta žena je podnijela sve to sa svojom malenom djecom i morala je uz to biti u tjeskobi da ne izgubi radno mjesto na kasi u supertrgovini.

Tako ukazuje naš GOSPODIN BOG u "Knjizi života" na naše ponašanje. On nam pokazuje, kada smo nešto učinili, tko je morao trpjeti zbog tog našeg djela, tko je morao snositi posljedice, na koja djela je time naveden čovjek koji je time upao u nevolju i kako se je taj poslije toga vladao ili što je tada učinio.

Završno pitanje

Na kraju me je GOSPODIN BOG zapitao: "Kakvo duhovno blago MI donosiš sobom?"

Ja još mislim: "Što ON misli pod duhovnim blagom?" Ja sa stajala pred NJIM s praznim rukama; moje ruke su bile bez ičega; one su jednostavno visjele a da nisu nešto držale ili radile, od ramena na dolje. I tog časa čujem ako mi ON govori:

"Što ti sada koristi da si imala u vlasništvu dva stana, da su tvoje vlasništvo bile neke kuće, da si ti čak mogla nazvati svojim vlasništvom više ordinacija? Što ti to sada koristi da si smatrana visoko osposobljenom zubaricom za tu struku, koja je bila veoma uspješna? Jesi li mogla jedan prašak jedne tvoje cigle iz tvojih zgrada ovamo sobom donijeti? Imaš li možda dobro nabijen novčanik ili tvoju debelu bilježnicu čekova sobom?"

I kada me je ON tada još zapitao:

"Što si učinila s talentima koje sam ti JA dao?", - pomislila sa : "Što ON misli pod talentima? Što time ON hoće reći?" I najednom sam to spoznala. Postala sam svjesna, da sam ja dobila zadatak, da branim i povećam "Kraljevstvo ljubavi" , "Kraljevstvo BOŽJE".

Ja Sam jednostavno posve zaboravila da posjedujem također jednu dušu, i još manje sam se sjećala da sam dobila i talente. I gotovo nisam ni bila svjesna da je jedan od tih talenata bila sposobnost da trebam biti sredstvo Božjeg milosrđa, da sam morala djelovati kao NJEGOVA milosrdna ruka. I tako nisam bila svjesna da je sve dobro koje sam propustila i nisam učinila, nanijelo GOSPODINU BOGU velike boli i tešku žalost.

Ljubav BOŽJA - spasenje duša

Vi morate znati o čemu me GOSPODIN uvijek i uvijek ponovno pitao! ON je uvijek iznova govorio o LJUBAVI, o nesebičnoj ljubavi, koja nije vezana ni uz kakve uvjete. I stoga se uvijek iznova očitovao manjak te LJUBAVI, te "CARITAS", tih dobrih djela, tog širokog spektra kršćanske ljubavi prema bližnjemu.

Ta odsutnost NJEGOVE božanske Ljubavi, koju je ON svima nama položio u kolijevku kao zadatak i talent, bila je , kratko rečeno, rezultat cjelovitog pogleda svih mojih događaja dosadašnjeg života.

I tada mi je ON razjasnio: "Znaj, tvoja duhovna smrt, umiranje tvoje duše, je započelo ... ". I sada sam vidjela posve jasno: ja sam još bila na životu, ja sam još disala, ali zapravo ja sam već bila mrtva; moja duša već je bila umrla, ona je bila ugušena.

Da biste vi sami vidjeli, što je "duhovna smrt"; što znači da je duša umrla, da je ugušena; vi biste morali vidjeti kako izgleda jedna duša koja osjeća samo MRŽNJU; kakav užas i kakva jeza izlazi iz takve duše koja je uvijek samo ogorčena, mrzovoljasta i nepodnosiva.

Ona čitavo vrijeme misli samo na to, kako bi čitavom svijetu nanijela nova 'zlodjela. Tako izgleda jedna duša kada je posve ispunjena teškim grijesima. Moj duša je primjer za to.

Naizvan sam ja ugodno mirisala i nosila sam skupe haljine, ali moja duša ovdje unutra užasno je zaudarala i kretala se samo u dubinama ljudskih i đavolskih zlodjela.

Posve je razumljivo i pravo da sam imala sve te depresije i da me je gorčina obuzela. I ON mi je razjasnio slijedeće:

" Tvoja duhovna smrt već je tada započela, kada si postala posve neosjetljiva za tvoje bližnje i njihove patnje . Kako nisi više imala nikakav osjećaj za njih, to je bila jedna opomena od MENE i to ti je trebao biti znak upozorenja, kada sam ti stavljao pred oči patnje tvojih bližnjih - u tolikim prigodama i u svim dijelovima svijeta. Ili kada si na televiziji ili preko drugih medija komunikacije mogla vidjeti kako su ljudi ugrabljeni (odvedeni), ubijeni, raskomadani bombama i prognani. Često si imala samo površni komentar na svojim usnama, kao: 'Jao! Ti siromašni ljudi Kakvi li se grijesi na njima počinjaju!' Ali patnje tvojih bližnjih nisu te gotovo ništa dirnule, one nisu ušle u tvoje kameno srce, njihova se sudbina odbila od tebe. U tvojem srcu ti nisi gotovo ništa osjetila! Tvoje srce je bilo tvrdo kao kamen, kao ledena stijena. Tvoji grijesi su okamenili tvoje srce, učinili ga tvrdim i hladnim!"

I kada je sada moja „Knjiga života" bila zatvorena, možete sigurno zamisliti kakav sram i žalost su me obuzeli.

Ali k tome je još nešto nadošlo, - i ta je bol postala još veća, još nepodnošljivija, - što sam osjetila preveliko kajanje, zbog toga kako sam se zlo i nezahvalno ponašala u svojem životu prema svojem Stvoritelju, BOGU OCU.

Jer usprkos svim mojim teškim grijesima, usprkos mojem posve nečistom duhu i uvijek mojoj velikoj ravnodušnosti, usprkos mojoj mlakosti i svim mojim užasno groznim osjećajima prema svojim bližnjima, GOSPODIN BOG me je uvijek sve do posljednjeg časa tražio, za mnom išao i čekao je na znak moje volje za obraćenje i povratak.

Uvijek iznova je slao osobe, koji su se ukrštavali s mojim životnim putem i koji su bili njegova sredstva da bi me pokrenuli na razmišljanje te da se NJEMU povratim. Na taj način mi je govorio, privukao je pozornost na SEBE, time me je - često posve glasno - pozivao.

On mi je mnoge stvari također oduzeo, da me potakne na razmišljanje. Poslao mi je iskušenja i teška vremena. Bacio mi je teška razočaranja kao klip pod noge. Sve to mi je trajno činio samo da me ponovno dobije natrag, da me dovede na pravi put, u očinsku kuću. ON je do zadnjeg časa stvarno sve pokušao i čekao na jedan znak s moje strane. ON nije nikada slomio moju slobodnu volju. Ja sam trebala prepoznati NJEGOV zov i čekanje i tada, posve slobodno, donijeti pravu odluku.

Znate i tko je i kakav je naš BOG, OTAC sviju? On stoji kao prosjak na rubu našeg životnog puta. I kao prosjak ON nas uvijek iznova moli, trči za nama, često je i težak; ON plače i nastoji omekšati naše okamenjeno srce, i tužan je sve do nutrine SVOGA Presveto Srca, kada mora tako često doživjeti kako MU pokazujemo samo hladna leđa i na NJEGA jednostavno ne pazimo, ili čak samo tako radimo, kao da GA nismo zapazili. ON se tako često i tako mnogo ponizuje - upravo kao što se na KRIŽU ponizio samo da postigne da se obratimo i promijenimo svoj život, i povratimo se NJEMU u očinsku kuću.

I kada sam MU rekla: "Poslušaj, moj GOSPODINE, TI si me prokleo!" - opet sam postala svjesna, kako sam bila bezobrazna. Naravno to nije bilo tako, jer ON me nije prokleo,jer sam ja sama sve to prouzročila. Postalo mi je jasno da sam ja po miloj volji - u slobodi ljudskog stvorenja, koje BOG uvijek poštuje - donijela odluke. Ja sam potražila svojega OCA i svoj klan.

I otac, kojega sam za sebe izabrala, nije bio BOG OTAC, nego sam si uzela SOTONU, ĐAVLA, za oca i vođu svojega života. Po njegovoj volji i po njegovim laž ma vodila sam svoj život. On i njegova obmana bili su smisao mojega jadnog života.

I kada se sada zatvorila moja "Knjiga života", uvidjela sam u duhu da ja još uvijek visim glavom prema dolje na rubu groznog, tamnog ponora. I postala sam sigurna da se ne mogu braniti i da ću pasti u tu tamnu rupu, tamo gdje pretpostavljam da su jedna vrata, kroz koja ću ući u "vječnu tamu" da se nikad više nećemo vidjeti.

I tako sam očajna počela vikati svom snagom i zazivati. Vapila sam svim svecima, da me spase. I ne možete si zamisliti kako sam se sjetila nekih svetaca. Nisam znala da znam tolike svece i njihova imena. Jer sam bila tako mlaka, još više stvarno slaba katolkinja.

Ali tog časa mi je prošlo glavom da ću biti spašena. I bilo mi je posve svejedno, da li će me spasiti sveti Josip, radnik, ili sveti Franjo iz Asiza, ili inače neki drugi zazvani svetac. Glavno je bilo da ću biti spašena. Na kraju krajeva izrekla sam imena svetaca koje sam znala. Više mi nije dolazio u pamet nijedan, i najednom je sve postalo posve tiho.

I ta tišina je učinila da ponovno osjetim svoje boli. Osjetila sam jednu prazninu, koja je bezutješna. Osjećala sam se osamljenom i posve napuštenom. I mogla sam misliti samo na to da na zemlji svi ljudi sigurno na mene misle i pri tome u svojoj glavi imaju samo "moj dobar glas da sam dobra, lijepa i sveta". Taj dobar glas ja sam stekla doslovno po svojem prividnom svijetu koji sam sama izgradila.

Svi su žalili za mnom,govorili su o mojoj"svetosti", čekali su na moju smrt, da tada svoju "sveticu", koju su u stvarnom životu osobno poznavali, zazivaju i mole za ovo ili ono "čudo".

I pogledajte samo u kakvom teškom položaju sam se nalazila. Nitko od tih tugujućih ljudi na zemlji, koji su očekivali da ću umrijeti, pa ni najgori moji neprijatelji - nisu mogli zamisliti u kakvoj beznadnoj situaciji se nalazim - naime posve kratko pred vječnim prokletstvom; pred odlazak u pakao, u čije postojanje većina tih ljudi koji su bili u žalosti, nije više vjerovala.

I kako su mi te misli prolazile glavom i pri tome sam uvijek samo niječući glavu pokretala amo tamo za znak nesporazuma o tom neslaganju između mojeg stanja i žalobnih misli onih koji su preostali, tada sam svoje oči podigla prema gore, i vidim oči svoje majke i naši su se pogledi sreli. Gledale smo se, gledale smo se izravno u oči,I u teškim bolovima sam zavapila svojoj majci:“Maljko! Kakva sramota. Oni me osuđuju na prokletstvo. Odonud, kamo ja sada moram poći, ja se nikada više neću vratiti i mi se više nikada nećemo moći vidjeti."

Tog časa podijeljena je mojoj majci velika predivna milost. Ona je čitavo vrijeme bila posve nepomična i ukočena. I najednom joj je dopušteno da svoja dva prsta podigne prema gore i time mi čini jasan znak, da gledam prema gore. I tog časa pale su s mojih očiju dvije velike ljuske, koje su mi uzrokovale neizrecive boli i koje su bile uzrokom moje duhovne sljepoće. One su dakle pale s mene i naglo sam ugledala nešto neopisivo lijepo, u sredini, našega GOSPODINA ISUSA KRISTA.

Ujedno mi padne na pamet kako je jedna moja pacijentica jednom meni rekla: " Gledajte gospođo Doktorice, i utisnite si u uši. Vi ste materijalistički usmjereni, ali jednog dana vi ćete se sjetiti i misliti na ovo što vam sada govorim. Da, vama će biti gorko potrebno, kada budete u najvećoj opasnosti, iz koje se nećete moći izvući. Pri tome nije važno kakve vrsti je ta opasnost. Kada dakle budete u toj opasnosti, tada jednostavno zovite GOSPODINA ISUSA KRISTA i molite GA, da vas ON pokrije i zaštiti SVOJOM Predragocjenom, Svetom Krvi. Na taj način ON vas neće nikada napustiti ili samu ostaviti. Jer je ON SVOJOM Predragocjenom, Svetom Krvi platio otkupninu također i za vas i za spas vaše duše!"

I u velikom kajanju i stidu, s teškim bolima u svojem srcu počela sam svim plućima vikati: "GOSPODINE ISUSE KRISTE, smiluj mi se! Oprosti mi! GO PODINE, pruži mi ipak jednu drugu prigodu!"'

I tada sam doživjela najljepši čas čitave ove povijesti. Nedostaju mi jednostavno riječi da bih pravo opisala taj čas. ON, naš GOSPODIN ISUS KRIST silazi dolje i izvlači me iz tog crnog, groznog blata, iz te strašne rupe koja uzrokuje tjeskobu.

I kad me je ON digao i uzeo za ruku, sve te nakaze, ta odvratna i gadljiva stoka i ta mjesta na koži koja su me palila i koje sam ranije osjećala, otpali su s mojeg tijela i čitavo tlo poda mnom bilo je puno tog smeća.

On me je dakle podigao i odnio me na ovo udobno mjesto koje sam već ranije opisala. I s tom neizrecivom Ljubavi, koja se jednostavno ne može opisati, ON mi govori: "Ti ćeš se vratiti na zemlju, ti ćeš dobiti drugu šansu ... " - ali pri tome kaže veoma ozbiljno: "Ali tu milost povratka ne dobivaš ti zbog mnogih molitava tvojih prijatelja i rodbine. Jer treba očekivati i posve je normalno da tvoja vlastita obitelj i osobe, koje te cijene, za tebe mole i MENI se zbog tebe utječu. Nego ti se smiješ natrag vratiti zbog molitava tolikih ljudi, koji nisu od tvojeg mesa i krvi, i koji ne pripadaju tvojoj obitelji. Tako mnogi ljudi, tebi posve strani, gorko su plakali, slomljena srca i iz dubine duše MENI su se molili i uzdizali su svoja srca s osjećajem najveće ljubavi i suosjećanja za tebe."

(Usporedi: u Svetoj misi: "Gore srca" - "Imamo kod GOSPODINA")

I tog časa ugledam kako bezbroj svjetlila, kao mali bijeli plamičci, koji su ispunjeni nesebičnom, čistom ljubavlju, počinju svijetliti. I najednom vidim sve osobe koje su za mene molile.

Bilo je to očitovanje moći prosne molitve. Svi ti plamičci bile su tisuće ljudi, koji su u novinama, preko radio vijesti i na TV čuli o mojoj nesreći po udaru munje. Oni koji su bili dirnuti tim vijestima, koji su zbog toga plakali, za mene upravljali GOSPODINU strjelovite molitve i koje su time došle do pravog suosjećanja. Mnoge od njih su tako mnogo ponudili i žrtvovali za mene i za moje spasenje. Vi morate znati, da je najveći dar koji nekome možete dati jest prinos svete mise. Jer Sveta Euharistija nije ljudsko djelo nego je izravan BOŽJI zahvat u svijet.

Ali je jedan plamen bio posebno velik, uzdižući se iznad svih ostalih i sjajeći, koji je davao više svjetla nego svi ostali. To je bio plamen osobe, koja je unijela u molitvu najviše nesebične, prave ljubavi prema bližnjemu.

Zanimala sam se stoga da vidim, tko je ta osoba, koja je na nepoznat način tako mnogo ljubavi poklonila. I tada GOSPODIN reče meni: „Taj čovjek kojega tamo vidiš, je osoba koja je tako nježnu i duboku naklonost i nježnu ljubav imala prema tebi, makar ste vi međusobno bili posve nepoznati i strani, kako je to za čovjeka gotovo nemoguće zamisliti."

I GOSPODIN mije pokazao kako se to sve zbilo.

Taj siromašan čovjek indijanskog podrijetla živio je na selu podno "Sierra Nevada de Santa Marta". Bio je siromašan i vrlo jednostavan seljak. Išao je na svetu misu u selo nizbrdo i na misi je prisustvovao s takvim žarom kako se posve rijetko vidi. Imao je kod sebe dvije novčanice - jednu od 10 a drugu od 5 ondašnjih novčanih jedinica. Možete li zamisliti da je pri sakupljanju milostinje du a. o ne novčanicu od 5, nego onu od 10,usprkos svojem siromaštvu.

I nakon mise kupio si je s ono malo preostalog novca nešto kruha i sira. Te životne namirnice su mu zamotali - kako je to običajno na selu - u stari novinski papir od pređašnjeg dana (to je bilo izdanje kolumbijanskog "El Espectador").

Kada je on na povratku kući htio pojesti nešto od toga i kada je odmotao taj kruh, vidio je na naslovnoj stranici tog izdanja "Espectadors" fotografiju pređašnjeg dana s mojim pougljenjelim tijelom, kako leži na ulici. Kada je taj jednostavni čovjek vidio tu fotografiju, čiji potpis pod slikom i tome pripadajući novinski članak nije mogao pročitati i za to nije niti imao vremena, pao je na koljena na zemlju i počeo je tako gorko plakati da mu se srce kidalo. To je činio s tako velikom, žarkom, nesebičnom i djetinjskom ljubavlju i suosjećanjem, i pri tome je izmolio plačućim glasom slijedeću molitvu: "OČE nebeski, moj GOSPODINE i BOŽE, smiluj se mojoj sestrici. GOSPODINE, spasi je, GOSPODINE, ne daj da propadne, GOSPODINE, milostivo je pogledaj i zauzmi se za nju. Ako spasiš moju sestricu, obećavam Ti, da ću pješke hodočastiti u svetište Buga (Marijansko hodočasničko mjesto na jugozapadu Kolumbije), i ja ću to obećanje posve sigurno izvršiti, ali pomozi mojoj sestrici i spasi je!"

Zamislite samo! Posve jednostavan i siromašan seljak, koji nije vrijeđao BOGA niti psovao, jer je morao podnositi glad i žeđ. I koji je imao nezamislivu moć za istinsku, nesebičnu, pravu ljubav; nudi GOSPODINU da će proći (pješke) našu veliku zemlju da bi izvršio obećano hodočašće za nekoga, kojega on uopće ne poznaje i nikada još u životu nije sreo.

I GOSPODIN mi je razjasnio: "Pogledaj sada! To ja zovem ljubav prema bližnjemu!" ( .. ) i odmah na to reče mi slijedeće: "Ti ćeš se vratiti na zemlju. Ali ti ćeš taj doživljaj ispričati ne samo tisuću puta, nego tisuću puta tisuću. I pri tome će biti ljudi, koji se neće promijeniti, makar su čuli tvoju povijest. Ali takve osobe će s mnogo strožim mjerama biti suđene. Tako će i kod tebe, kod tvojeg slijedećeg dolaska vrijediti strože mjere za tvoje suđenje.'

Također će i pomazanici, a to su bogu posvećeni svećenici GOSPODNJI, biti suđeni po strožim pravilima. I svaki od onih koji budu dobili čudesne milosti Gospodnje u ovom svijetu i za njih budu znali, osjetit će strožu mjeru. Jer nema goreg gluhonijemog od onog koji ne želi čuti. I ne postoji gore sljepoće od one osobe koja jednostavno ne želi vidjeti.

I sve što sa vam danas ovdje iznijela, moje drage sestre i braćo u GOSPODINU, nije nikakva prisila ili prijetnja, kao ni prisila, jer naš GOSPODIN BOG ne treba nas siliti ili nam prijetiti.

Ono što ste danas ovdje čuli ili što ste upravo pročitali, jest vaša druga šansa, jest dana vam prigoda, koju mi svi, vi i ja, trebamo zahvaliti neizmjernoj dobroti našega BOGA.

Iskoristite tu ponudu, možda je to vaša posljednja prigoda da za to. I zahvaljujući tom našem dobrom BOGU, ja sam preživjela ono što sam doživjela. I tako vam mogu po milosti BOŽJOJ o tome govoriti.

Jer kad vam bude otvorena "Knjiga života", svakom pojedinom od vas, naime, kada svaki od vas prijeđe u vječnost, kada umre, svi ćemo doživjeti taj isti proces i mi ćemo sebe vidjeti, kakvi smo stvarno, bez uljepšavanja, s jedinom razlikom, da ćemo također izmjenično vidjeti i spoznati svoje najdublje misli i najskrivenije osjećaje u BOŽJOJ prisutnosti.

Sve će biti otkriveno i ništa neće ostati skriveno ili stavljeno pod stol. I najljepše će biti pri tome, da će svatko od nas izravno stajati pred GOSPODINOM i mi ćemo - doduše svaki pojedinac od svih nas ovdje - mi ćemo stajati pred NJIM licem u lice.

I uvijek i uvijek iznova ON nas "zaklinjući moli" da se obratimo, da se vratimo u kuću Očevu, da dođemo NJEMU kući, da nanovo počnemo i s NJIM i po NJEMU postanemo nova stvorenja, jer nam to bez NJEGOVE POMOĆI nije jednostavno moguće.

Gđa Gloria POLO

Udijelio GOSPODIN, naš BOG, svima vama u obilju SVOJ BLAGOSLOV i ispunio vas SVOJOM MILOŠĆU SLAVA BOGU OCU, koji nas je stvorio i koji nas ljubi velikom nježnošću, SLAVA B OGU SINU, našem GOSPODINU ISUSU KRISTU, koji nas je SVOJOM patnjom na Križu otkupio od svih grijeha i od svakog blata grijeha oprao i otkupio SVOJOM Predragocjenom, Svetom Krvi, SLAVA DUHU SVETOMU, koji nas posvećuje, koji nas jača po snazi SVOJIH darova" koji nas tješi, i stoji uz nas, dok TI, GOSPODINE, ponovno dođeš, kako SI nam obećao, DOĐI, GOSPODINE, daj da se pokaže ČAS, koji sve čini novo i uspostavlja TVOJE KRALJEVSTVO. Učini sve novo i uspostavi SVOJE KRALJEVSTVO LJUBAVI i MlRA. Amen.

Ovo svjedočanstvo je prevedeno iz španjolskog originala na njemački, a iz njemačkog je prevedeno na hrvatski . Ono se može slobodno širiti, kopirati i upotrebljavati, ako se ispune slijedeći uvjeti:

1)      Ovdje predloženi tekst ne smije se skratiti niti izmijeniti niti se smiju rečenice izdvojiti iz njihove cjeline.

2)      Ove stranice i njihove kopije odnosno otiske smiju se samo bez naplate i bez trgovačkih ciljeva upotrebljavati i širiti.

Na Internet adresi: http://www.glriapolo.net
možete posjetiti WEB- stranice, koje govore o slučaju gđe Gloria Polo. Ove kopije se mogu na njemačkom govornom području gratis zatražiti na slijedećoj adresi: Neu ANFANG , Postfach 102, AT-l01 Wien, Austria.

Email: {paterpio@gmx.at

Internet: www.gloriapolo.net

Die unglaubige Geschichte von Frau Dr. Gloria Polo

Vom Blitz getroffen - ins richtige Leben zuruckgekehrt.