Pogledavši Forrest Gumpa neke 1995. godine kao četrnaestogodišnjak u starom osječkom kinu zaljubio sam se u taj film. Išao sam ga čak dva puta pogledati u kino, što je tada bila velika stvar. Forrest je imao nešto što me je prikovalo za ekran i duboko me dirnulo. Nisam znao što. Jednostavnost, toplinu, dobre provale?
Često se znao dovoditi u naoko nesvakidašnje i ‘velike situacije’ u kojima se ponašao onako kako se mudrac ponaša, no sudeći da je bio civil i da se ponašao drugačije nego velika većina – bio je naravno samo ‘glup’.
Učitelj tolteške mudrosti Don Miguel Ruiz (čija sam učenja prije svega tjedan dana počeo slušati otkrivši ga na ovdje na portalu) spomenuo je jednom Forresta Gumpa u kontekstu koji me je razbudio. Odmah sam se sjetio gdje je i zašto je – veličina Forresta Gumpa.
Forrest Gump je oličenje svega što današnji čovjek nije. I zbog toga je bio uspješan u svakom aspektu svojega života. Sam za sebe on nije bio uspješan ili neuspješan. On je jednostavno BIO.
Možda je najbitnija stvar u filmu ta ‘meta razina’ u kojoj Forrest svojim primjerom nudi formulu za uspjeh. Poruka je ležerno sakrivena iza njegovog ne baš najbistrijeg izraza lica, no nema sumnje da nas Forrest može naučiti nekima od najvećih lekcija mudrosti života. Ako želiš uspjeh nemoj željeti uspjeh.
Sjetite se filmskog platna;
Forrest uči Elvisa korake. Forrest trči i osvaja prvenstvo u ragbiju(football). Forrest upoznaje predsjednika. Forrest najbolji vojnik na obuci. Forrest spašava nekoliko života i dobiva medalju hrabrosti. Forrest gostuje u emisiji sa Lennonom. Forrest osvaja prvenstvo u Ping pongu. Opet kod predsjednika. Forrest lovi škampe i ubrzo postaje vlasnik najveće industrije za škampe. Milijarder. Napokon je mogao kositi travu besplatno. Forrest trči uzduž Amerike i ima sljedbenika. Postaje ikona i inspiracija mnogima. Forrest zavšava sa ženom svojega života. Forrest dobija sina.
Ispod slijeda događanja ono što uočavamo i iščitavamo je to da je Forrest uvijek bio tu za Jenny, uvijek tu za mamu, uvijek tu za poručnika Dana, uvijek tu za pokojnog Bubbu.
Forrest je uvijek tu za svakoga!
Forrest nikoga ne prosuđuje!
Forrest uvijek održi svoju riječ!
Forrest nema ega!
Forrest nema iracionalnih strahova, jer mu ego ne znači ništa!
Forrest nema svakodnevne sumnje u sebe, niti misli o sebi visoko!
Forrest je skroman!
Forrest uvijek daje sve od sebe!
Forrest je potpuno nevezan za ishode i plodove svojega rada!
(kao da je čitao drevne Vede i sve svete spise mudrih).
Forresta nije žrtva fascinacije drugima!(bio to predsjednik ili bilo tko drugi).
Forrestu su svi ljudi isti(ako ne brojimo dva tipa koja su dirala Jenny).
Forrest je fokusiran i predan svakom poslu pri ruci!
Forrest nema cilja za kojim pati ili vapi.
Forrest na loše ne uzvraća lošim.
Forrest živi u sadašnjosti!
Forrest je odan!
Forrest je jednostavan!
Forrest je velikodušan!
Forrest je neproračunat!
Forrest je čist i nedužan!
Što je Forrest ikada očekivao od ikoga zauzvrat? Ništa!
Što je dobio zauzvrat? Sve.
Što je za njega ‘sve’?
Pa, samo život. Samo danas. Samo biti koristan. Živjeti dobro i raditi dobro.
Sve što je Forrest postigao u svome životu može se doista tumačiti kao veliki uspjeh, dapače, 
veličanstvena postignuća. Njemu je to ipak sve prah i pepeo. Nema ni grama gordosti u njemu. Najviše je ponosan što je ”trčao kao vjetar”. Njemu su epohalni uspjesi i ‘triumfi’ samo drage i simpatične agengdote koje će neobavezno, ali sa iskrenošću raspredati potpunim strancima dok čeka svoj autobus. Svi ti uspjesi su baš kao i pero koje mu je sletjelo na rame, te ponovo odletjelo; prolazne i lake ljepote, blagoslovi, pokloni. Takvost.
Sniježno bijelo pero koje je posjetilo Forresta Gumpa predivna je metafora života.
Kad se sve zbroji, Forrest Gump je gotovo zen majstor!
Jenny mu je znala reći kako ‘ne razumije’. Na kraju je ona morala napraviti puni karmički krug oko svijeta da bi se vratila tamo gdje stvari imaju smisla, kako bi umrla u miru. Forrest nije shvaćao njezin duboki nemir i prazninu koja ju je gonila čitav život. On je uvijek bio pun. Pun otvorenosti, pun prihvaćanja, pun želje da pomogne, pun ljubavi kao malo dijete.
I Jenny nakon što je potrošila svoje eksperimente, svoju slavu, ambicije, svoje tijelo, svoja pitanja – otkrila je što se to nalazi u pozadini a uvijek je bilo tamo. Forrestova čistoća. I ljubav. Njegovo predano služenje. I kad pogledate Forresta…i koliko puta tijekom filma možete reći: ‘haha koji lik’ ‘koja budala’…no kad ga pogledate do kraja i podvučete crtu možete jedino skinuti kapu dobrom Forrestu. I nakloniti se.
Naoko komična poruka kako je kosio travu besplatno sada kada je bio milijarder je ujedno i duboka poruka o motivaciji iza bilo kojega posla ili djela. Za koga mi radimo? Za šefa i plaću? Za ljubav, za sebe, za Boga? U tom momentu Forrest je pokazao potpuno odsuće kategorija ljudskog ega i čiste nesebične ljubavi kroz nešto tako banalno: kosio je travu jer ga je to opuštalo i to je volio. Nije imao potrebu naplaćivati, jer je već bio bogat. Ukratko, nije to radio radi novca, niti je to naplaćivao iz brige da će ga ”netko tamo” proglasiti glupim, lakovjernim. Nije se plašio hoće li oni mene iskoristiti, hoću li biti budala ako radim ovo što volim besplatno, ionako imajući dovoljno novaca.
Neki mogu misliti, kakva je tu lekcija?! – pa čitav Forrest Gump je samo lik iz pera i figura ekranizacije. Fikcija puna duhovitih i pretjeranih zbivanja.
No to je posve nebitno. Svi likovi iz pera su naši likovi. Mi smo ih stvorili i udahnuli. Mi smo ih prihvatili. Oni su naši primjeri i naša djeca, naši učitelji!
Sve dogodovštine koje je Forrest prošao filmski su i komično preuveličane, zato su dramatične i šarmantne. No načelo, primjer te uzročno posljedični lanac koji je prikazan u životu – itekako je stvaran.
Ako nesebično daješ sebe drugima– tada primaš više nego što znaš gdje bi s time. Ako doista daješ – svemir ti nudi kako bi mogao davati. Ako daješ sve od sebe i ne misliš na plodove rada, tada činiš bilo koje djelo i posao maksimalno kvalitetnim i blagoslovljen si. Ako nisi žrtva svojeg ega i straha, mnogobrojna vrata su ti posve otvorena, a koja u suprotnom ne bi vidio, ili se ne bi usudio otvoriti ih. Ako nisi fasciniran ‘drugima’ tada poštuješ sebe i život te može odvesti mnogo dalje nego možeš zamisliti. Ako nisi vezan za mišljenja drugih i dobru sliku o sebi možeš napraviti čudesna čuda, jer nemaš povodac za koji te drugi drže i cimaju kad im se prohtje.
Lekcije koje bi bilo divno usvojiti, a time i dokazati na sebi njihovu kozmičku vrijednost:
-
Budi drugima na korist
-
Daj sve od sebe
-
Osvjesti svoj ego da ne vlada tobom
-
Ne budi navezan na ishod ili plodove svojeg rada
-
Ne daj se fascinirati moći, vanjštinom, uspjehom ili ljepotom
-
Pokušaj živjeti u sadašnjosti
-
Budi iskren i odan
-
Ustraj
bglavac
irida
edin.kecanovic
