Vjetar  je konačno počeo puhati u jedra velikog jedrenjaka snova, koji plovi u pravcu Nigdjezemske..

Međutim, nitko od posade nije primjetio da su u potpalublju dva uspavana klauna, Pippo i Zippo..

Dva dana je bila bonaca, mirno more, i lađa je pristala uz Godotov otok. Sinoć je bio nekakav party, ali sve ono...smokinzi, uštogljena elita, protokoli..

Pippo i Zippo su se povukli u potpalublje broda, misleći da će tamo pronaći pogodno mjesto za odmor od partyja koji je više uspavljivao nego uzbuđivao.

I tako..

Zaspali na mrežama umjesto kreveta, ljuljuškajući se bez valova, onako, sami za sebe..

I nisu primjetili da su zaspali..

Kad su se probudili, brod je već bio na pučini..

Naravno, brzo su ih, kao slijepe putnike, smjestili u čamac, jer, cirkusanti baš nisu dobrodošli gdje je glavni moto RAD RED STEGA...

Brzo su oni došli do obale, a Pippo se odmah povukao u svoj šator i ponovo zaspao.

Zippo mi je ispričao, kakva je posada, ekipa na jedrenjaku..

Sve je imao prilike dobro osmotriti, prije nego su ga poslali kući;

Kad smo se probudili, prvo što smo vidjeli, je  zapravo, da posadu čine uglavnom žene, čak i kormilo drži žena.. Čvrste ruke, bistrog pogleda, oči duboke, vide više od dalekozora.. O pojasu joj neki hrđavi mač, a za uhom olovka...

Čudan neki stvor..

Dođem ja k njoj, a ona mi se predstavi kao vila..

"Molim?"-rekoh joj iznenađeno..

"Ako si ti vila, onda sam ja Kralj Artur"m rekoh joj..Nisi kao čačkalica tanana, dobro de, nisi ni kao ova barka. Gdje su ti krilca? I što će ti taj hrđavi mač i olovka iza uha?"

Tada mu reče kapetanica, da će se aktivirati njena krila, tek kad doplovi u Nigdjezemsku i zagrli biće koje voli..

Mač joj služi radi uloge kapetanice, čisto radi slike, jer, posada gleda na sve.. Izvana..Najmanje na ono unutra. Osim par izuzetaka..

Olovka je zapravo jače oružje nego mač. Sve vidi i čuje, sve zapisuje..

 

Zippo je dobro osmotrio svakoga..  Bilo mu je zanimljivo gledati tu šarolikost na palubi.

Jedna žena, omotane glave, sa kofom i četkom u jednoj ruci, sapunom u drugoj, u zubima je nosila krpu..

"Zaboga, što vi ovdje radite, koja je vaša uloga?",-pitao ju je Zippo"

Punih usta mu je jedva uspjela odgovoriti: "Budalefino..Zar ne vidif, da čiftim? Brod mora sijati, bliftati.. Ja sam magistrirala čifčenje na Fakultetu primjenjene čiftoće..."

Po palubi se vrzmala jedna gospa, raspuštene kose, oštrog pogleda, sa dvije vreće na ramenu..

U jednoj je nosila kokosove orahe, u drugoj, neku mješinu..Od kože..

Posada je poštuje. Kad se treba zabaviti, počne boćanje sa orasima.

Kad kome stane pamet, tresne ga orahom po glavi, i odmah se prosvijetli..Zen žena totalno..

U mijehu čuva zauzdane vjetrove, pa, kad udari fjaka i lapež, pusti malo vjetra, i  lađa krene..

Na vrhu jarbola, dvije dame su neprestano dovikivale, je li kopno blizu ili nije..

Čak im se ni hrana nije morala odnositi.. Imaju neke vanzemaljske gene, pa samo pogledaju u sunce, i napune se snagom, kao baterije..

No, jedna je djeva neprestano trčkarala, mlatarajući sjekirom..

Zippo se sakrio. Mislio je da će mu otići glava, no, djeva se tako slatko nasmijala, da se Zippo posramio.

Reče mu da je sjekira gumena.. Služi samo kao simbol, arhetip SEKIRANJA.. Čim zamahne,  proradi strah, a onda se lupiš po čelu i kažeš..ne sekiraj se... Kod djeve od sekiranja je sekira...

Zippo je ipak vidio dva i pol muškarca.. Jedan je bio kuhar birao je samo probrane eko vegetarijanske recepte, a usput promovirao i svoja uvjerenja o nebu i onom ispod neba..

Drugi je bio konobar..Stalno služio pića, dok ljudima više nije trebalo, pa je na kraju sve pomiješao i popio u slast..

Al ono što je Zippu najviše upalo u oko, je par žena ono..vremešnih, koje su bile okićene krunicama i nosile sa sobom burenceta sa svetom vodom..

Tko je god opsovao, samo spomenuo tamu, odmah  bi ga uzele pod svoje..Prvo tuširale svetom vodom, pa grgljale im grla, onda ih odvele ispod palube u komoru za preobuku..

Oni najteži slučajevi  čekali su zatvoreni, da helikopterom dođe svećenik i lijepo istjera iz njih sve demone, koji na otvorenom moru vrebaju:  od seksa, pa do huljenja svega svetog.. A pošto je njima sve sveto, cijela posada će morati na  dubinsko čišćenje kad pristane na obalu..

Bilo je tu svekolikog naroda, no, Zippo je zastao, kad je vidio jednu lijepu djevu, plave kose, kako zamišljeno gleda u more..

Bila je poput sunca..Gotovo nestvarna među ovom posadom..

No, kad je Zippa zagrlila, itekako je osjetio da je stvarna..

Zagrljaj je bio snažniji od svakoga dosad kojeg je osjetio..

Zippo je tiho oslovi: "Djevo bajna, kako vam je ime?"

Ona je i dalje bila zagledana u more..

Možda je bila začarana sirena, koja je mijenjala svoju besmrtnost za smrtnost, ali se odrekla svog govora?

Sa tim mislima, Zippo je završio svoju priču..

I povukao se i on u svoj šator..

Obala je možda i blizu..

Sve ovisi o našim damama na vrhu..

Kada će ugledati kopno.