Pogledaš lonac na štednjaku, pun vode.
Netko ti kaže da ne trebaš podgrijavati, jer je već topla.
A ti hoćeš dokazati da nije, i gledajući iz samo svoga kuta, hoćeš biti pametniji od već priznate pameti.
I kažeš: "Ne pričajte gluposti. Voda je totalno hladna, trebam je podgrijati da zgotovim jelo na svoj način".
Pa ti kažu da probaš taknuti prstom, liznuti jezikom..
Ma, ni slučajno.
Zapravo, u dubini duše, ti znaš da je voda topla, ali druge trebaš uvjeriti na svoj, oriđiđi način, da nije..
Neki će na kraju povjerovati..
Jer ćeš ih zbuniti svojom uvjerenošću u ono što nije..
Kada voda proključa, ubaciš par začina od svakud pomalo, i dobiš juhu kakve nema, a zapravo najobičniju juhu, samo sa presloženim varijantama okusa..
I postaješ šef kuhinje i svi se dive tvom jelu..
Dobru definiciju otkrivanja tople vode daje Vukajlija.com:
"Iznijeti u društvu neku općtepoznatu činjenicu, sa takvom ushićenoscu kao da su svi za to prvi put čuli, ali čak šta više svi za to veoma dobro znaju, ali se ipak nasao neki stručnjak da to ponovi i sve podsjeti da je on jedan veoma bistar um! Posle ovoga obicno sledi ironično: Ma šta to pričaš; Ja za to nisam znao dok mi ti nisi rek'o; ili ona najčešća DOBRO JUTRO KOLUMBO!!!!
Ili jedan zanimljiv citat sa bloga: http://www.antoniosiber.org/wittgenstein.html " Pretpostavimo da fizičar kaže, "Konačno sam otkrio kako vidjeti kako ljudi izgledaju u mraku - to je nešto što nitko prije nije znao". - Pretpostavimo da Lewy kaže da je vrlo iznenađen. Ja bih mu rekao, "Lewy, nemoj biti iznenađen", što bi značilo, "Nemoj govoriti gluposti." Pretpostavimo da fizičar nastavi objašnjavati da je otkrio kako fotografirati infra-crvenim zrakama. Tada imate pravo biti iznenađeni ako se tako osjećate, ali u vezi nečega potpuno drukčijeg. To je drukčija vrsta iznenađenja. Prije ste osjetili neku vrstu mentalnog vrtloga, ..., što je znak da niste razumjeli nešto. Ne biste trebali samo zuriti u njega, trebali biste reći, "Ne znam o čemu govoriš." On bi mogao reći, "Zar ne razumiješ engleski? Zar ne razumiješ "izgledaju", "u mraku", itd.? Pretpostavimo da vam pokaže neke infra-crvene fotografije i kaže, "Evo kako izgledaš u mraku." Ovaj način iskazivanja njegovog otkrića je senzacionalistički i prema tome sumnjiv. On čini da sve to izgleda kao drukčija vrsta otkrića. Pretpostavimo da je jedan fizičar otkrio infra-crvenu fotografiju a drugi otkrio kako da kaže "Ovo je portret nekoga u mraku." Otkrića takve vrste već postoje" Dobro je kad se topla voda otkriva među fizičarima i znanstvenicima. Ali kad se uplete u pisanje i širenje tuđe mudrosti, e, to već ne valja. Govorim sve ovo, jer sam se opet sjetila one blogerice, koja je moj članak sa "Magicusa" prepravila, ubacila par svojih rečenica, od nekud još pokupila nešto i stvorila članak. Samo nije to baš mudro napravila, jer je prepisivala doslovce kompletne nepromjenjene djelove tuđeg teksta. Koliko takvih ima, koji to još perfidnije rade.. pročitaju nešto, prekroje pod svoje, i tko bi ih otkrio? Samo oni koji ih koliko toliko poznaju i osjete. Pa kažu: "Ovo definitivno nije njena/ njegova mudrost. Nemaju oni tu dubinu.. li to je već druga tema za priču..