Nisam pisala s namjerom da napišem knjigu, niti sam se pišući upuštala u neka teološka razmatranja. Ne pokušavam ni teološki ni znanstveno objašnjavati Sveto Pismo. Nisam pastor ni svećenik, niti propovjednik. Ja sam vjernica i to u punom smislu riječi. Čitam i živim Bibliju. Bog na meni ispunjava mnoga svoja obećanja. Osjećam se pozvanom da pišem jer je to jedan od načina da mnogi saznaju ono što meni nije imao tko reći. Nisam bila nezainteresirana, već naprotiv, bila sam uvjerena da postoji netko i nešto veće od čovjeka, ali nisam znala kako to otkriti i upoznati. Nisam mogla naći odgovore, jer nisam znala postaviti pitanja.

Život je prolazio mimo mene, a i kada bih nešto posebno i neobjašnjivo doživjela, jer nije bilo objašnjenja, pripisala sam to slučaju. Naravno da danas znam da nema slučaja, no onda nije bilo drugačijeg objašnjenja. Ne mogu reći da nisam tražila Boga. Jesam i jer ga nisam mogla naći u tradicijskoj vjeri, tražila sam ga i to najčešće na krivom mjestu. Uvijek bih uvidjela zabludu i razočarano se opet vraćala u pustoš i prazninu koja se tako bogato nastanila u meni. Nekada bih čula neki zov, kao neki poziv, ali sam u nevjerici pomišljala da sa mnom nešto nije u redu. Nisam razumjela što mi se događa, a još manje sam imala pojma da se takve stvari i drugima događaju.

Jednom sam rekla svome sinu da sam čula Božji glas, a on mi je kroz smijeh odgovorio: ''Da ti govoriš Bogu, to mogu razumjeti, ali ako ti čuješ Božji glas, onda je to šizofrenija.''6 Ponekad sam sumnjala da si to sve umišljam i da fantaziram, ali sam opet s druge strane točno znala da je sa mnom i mojim psihičkim zdravljem sve u redu. Ja Boga nisam našla, ali je On našao mene! Došla sam u jednu crkvu i tamo našla mnoge odgovore. Bili su to ljudi koji su prošli ili su još uvijek prolazili kroz iste situacije kao i ja. Čim sam postala sigurna da ne izmišljam i da me Bog zaista zove, odazvala sam se Njegovom pozivu. Doživjela sam prisutnost Božju, nesumnjivo uvjerenje da me Gospodin ljubi i da mu je stalo do mene.

Doživjela sam oproštenje grijeha i spasenje, upravo onako kao što to u Svetom Pismu piše u poslanici Rimljanima 8:16: ''Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.'' Danas znam da ne umišljam niti fantaziram, jer to kaže Božja riječ. I danas se događaju čuda i nema slučajnosti, sve je Božja providnost. Isus je i sada kroz Duha Svetog prisutan na zemlji. On i danas čini čuda kao i nekoć dok je hodao ovom zemljom. Pišem o mom životu s Isusom da mnogi saznaju da i oni mogu doživjeti sve ono i još mnogo više, što sam doživjela ja i mnogi prije mene i oko mene.

Ja sam obična vjernica koja živi među ljudima, radi, moli, raduje se, tuguje i boluje, ali uvijek i za sve zahvaljuje Bogu. Radosna sam i sigurna, jer znam da je moj Gospodin uvijek uz mene. Uz Njega sam sigurna sada i za budućnost, jer On zna moje sutra. Uzdam se u onaj stih iz poslanice Rimljanima 8:28: ''Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube!''7 Mnogo toga sam kroz svoju vjeru i hod sa Isusom doživjela i naučila, zato osjećam silnu potrebu da to podijelim sa vama. Otvorite svoje srce i čitajte.