NOVI ŽIVOT

 

 

 

 

Godinama pohađah zemaljsku školu života i dođoh do titule – Svoja- priznati Čovjek.

 

 Svijet sa svim strastima, svjetlećim dražima, primamljivošću, bio mi je pod nogama. Bila sam njegov vjerni konzument. Moje sve vrijeme bilo je poklonjeno njemu-fizičkom tijelu. Ni neznajući, ono postade moj bog.

 

Na Boga sa kojim me upoznaše moji roditelji, gotovo zaboravih. Ostavljala sam ga u Hramu Njegovom gdje ga dođoh koji put posjetiti i pokloniti mu se. Sjetih Ga se u pokojem zazivu kad mi svijet nije mogao ispuniti moju želju.

 Utjecah se Njemu kad osjetih strah nemoći svijeta nad ljudskim životom.

Sve je to bilo kratkotrajno jer savjest moja bijaše zagušena lažima svijeta. A kad se je uspjela probiti na površinu u tim trenucima 'dolaska' Bogu, brzo me je svijet lukavo obmanio svojim stavom ' nebudi luda, zaostala, ta ovo je moderno doba, tvoj život je gala, ne slušaj savjest svoju i tog svog zaostalog Boga. Tvoj život ovdje u zemaljskoj školi je cilj, Čovjekom postati.'

 

 I u očima svijeta bijah i dalje dobra, nadasve milosrdna prema potrebitima slovila sam kao 'posebna'.

 

I tako sam svaki put nanovo zagrlila i ljubila sebe, sa neizgovorenim motom ' uživati sve čari života koje mi pruža svijet i daruje me svojim poklonima koji vrijede samo do odra- groblja.

 

 

A onda jednog dana je sve puklo. Moj svijet me iznevjerio. Rekoše mi da oni ne mogu dalje. Tu prestaje njihovo znanje i moć. Smrt mi je lagano kucala na vrata.

 

I sjetih se Njega. Riječi su mi zabubnjale cijelim bolesnim bićem.

' Ja sam Put, Istina i Život.'

' Ja sam apsolutno svemoguća Milosrdna Ljubav i što god Me zaišteš dat ću ti'

 

Bacih se pred Njim na koljena, zavapivši za oprost što Ga zanemarih, zaboravih,odbacih…

A On nježno, kao lahor najnježniji, javi mi se paperjastim dodirom duž cijelog bića, koji lagano, kao da perce diže u zrak, odnese moju dugogodišnju bolest.

 

A mene okrene za stoosamdeset stupnjeva. Svrati moj pogled iz svijeta na Sebe, te iz smjera koji vodi u smrt, pokaza mi put prema Životu, otkrivajući mi tajnu od malih nogu znanu ' Ja sam Put, Istina i Život'.

 

I On postade moj vodič. Postade moj Put sam, otkrivajući mi Istinu o sebi, da On jest moj vlastiti Život.

 

Iz smjera straha vodi me u smjer svoje Ljubavi. Iz smjera nauka svijeta, vodi me u smjer u kojemu nema lažnih zavaravanja.

 

I tada tek spoznah da moj život bijaše život komplikacija.  Pod lažnom maskom, svijet, mi je prikazivao i davao samo Isječke života. Uvijek ih je  servirao kao savršenu jednostavnost, gurajući me u vlastito moje spavanje, nebili me ikako zavarao i spriječio da se upoznam sa Vlastitim Životom, sa svojom Cjelinom.

 

I moj Bog, moj Život počinje kreirati na meni do tada nepoznati način.

 

U mojem životu, duboko u meni djeluje On. Najbliži meni, Onaj koji uvijek zna sve o meni, Onaj koji uvijek zna što je najbolje za mene.

 Onaj koji je toliko jednostavan da i najveće zagonetke, najveće smrtne opasnosti koje svakodnevno nudi svijet, rješava samo jednom umilnom riječju ' Ajmo se zamijeniti, ti Meni daj svoj strah, svoj problem i muku, a Ja ti za uzvrat dajem Ljubav, Mir, dajem ti Život ovdje i sada koji dosiže u vječnost, dajem ti Sebe Samoga.

 

Ne vječnost mašte u oblacima, ne u drugim zvijezdama, ne u životu poslije smrt, ne u životu odvojenom od Stvarnosti postojanja u Jednom Biću(svijetu) …

 

Već svjesnom Životu, u biološkom svijetu, čiji je dom Zemlja, čiji je Život Dah Boga, čije je zajedništvo moguće jedino u Ljubavi u Svjetlu, bez primjese tame…Jednom Univerzalnom Biću…Koje je Stvorilo mene- Dušu, udahnuo u mene svoj Dah Života i spojio nas u Jedno.