Ni san ni smrt...
Ni san ni smrt
Ne umiru živi.
Kuća u kojoj si rođen,
Prijatelji tvoje vedre mladosti,
Starac i mlada djeva,
Svakodnevna muka i slatki plodovi,
Sve to nestaje,
Bježi u bajke,
Vezati se ne može.
- Ralph Waldo Emerson
----------
Razmišljam ja tako da vrijeme je vratiti se doma...
U djetinjstvo i ranu mladost, kad lunjao sam tražeći početak i ono nedokučivo a ipak dosezljivo, kroz volju i moć stići do svog cilja, stvarajućeg pregnuća... i tako biti netko i nešto, realizirati sebe za života, biti sretan, usrećiti sve drage osobe oko sebe koje te prate u životu, učiniti život i svijet ljepšim i sretnijim, snošljivijim i svima podatnijim i podobnijim...
Što je to bilo presudno u mojem životu, što je to što me je pokrenulo, ta nit i vodilja, što je to od presudnog značaja i utjecaja bilo primarno, ti dragi ljudi i prijatelji mojih roditelja, učitelji ili slučajni prolaznici, ta okolina, škola, ulica, roditeljski odgoj...
Nakon rodnog Karlovca, Čačka kojeg se ne gotovo i ne sijećam ili u obrisima tamnog hodnika kad me je mati znala ostaviti na kratko s loptom i igračkama, tog dvorišta s vučicom za čiju dlaku sam se držao i tako učio hodati, sve to kroz san i podsvijest sad navire...
Petrovac na Mlavi do petog razreda osnovne škole a kasnije Požarevac... Otac je bio vojno lice, oficir kojeg sam rijetko viđao kod kuće... Znao je kasno doći doma đipom ili jašući na konju, blatnjav u čizmama i zaprljan... Kaldrma u Petrovcu na Mlavi bila je retkost... Sijećam se okolnih salaša kamo sam s ocem znao obilazit i igrati se, njegovih prijatelja... Rijeka Mlava je plavila, vode okolne i poplavljenih kuća bilo je ko u prići... S tog mosta iznad parka, u blizini i kuća gdje smo stanovali, to bih želio vidjeti... Požarevac, tako i Kostolac gdje sam pohađao prva dva razreda Srednje tehničke škole, to bi želio vidjeti... Stanovali smo u samom centru, nasuprot spomeniku Milošu Obrenoviću... Nikoga se više ne sijećam, ne dopisujem se ni sa kim...
Za sve to obići trebalo bi mi jedno tjedan dana, čekam priliku i živim u nadi da ću jednoga dana i realizirati... Novac je za sada jedina i moćna prepreka... Volja postoji, cilj je zacrtan, treba se i realizirati...
Lp, Boro
http://budan.blog.hr/