Moj se suprug nije usprotivio mom odlaženju u Zajednicu, ma da je bilo neobično da ja odlazim sama, kada smo bili navikli da kuda god idemo, idemo zajedno.

On nije bio pjesnik, ali je na svaku pjesničku tribinu išao sa mnom. Pošto smo oboje bili slikari, na svaku izložbu i na svaki sastanak smo išli zajedno.

Sada se najednom dogodilo da ja idem nekamo sama.

Kada bih išla u crkvu, pozvala bih ga i rekla:

''Ja idem, a ti ako želiš pođi sa mnom, da vidiš kamo idem.'' Svaki puta je odbio.

Jednom, vrativši se sa Službe Božje, ispričala sam mu da je danas jedna sestra progovorila tuđim jezikom i da to u crkvi nazivaju Krštenjem Duhom Svetim.

''O da, kada ti budeš tako krštena i progovoriš tuđim jezicima i ja ću doći.''

Rekao je to podrugljivo, no ja sam to razumjela jer je to bilo nešto novo i za mene, a dogodilo se dosta vremena prije mog krštenja u vodi.

Moj suprug je primjećivao promjenu u meni i ne mogu reći da nije bio zadovoljan.

Nije se protivio, ali nije išao sa mnom u crkvu. Kada sam ja prisustvovala krštenju Duhom Svetim kod one sestre, bila sam zaprepaštena, jer do tada nisam niti čula za nešto slično, ali sam se i zainteresirala o čemu se radi. Pokazali su mi stihove u Bibliji i pročitala sam kako se to dogodilo Apostolima, učenicima Isusovim, majci Isusovoj, kao i ženama koje su bile prisutne u gornjoj sobi. Shvatila sam da je to taj Pentekost, po kojem je i naša crkva dobila ime

Saznala sam da svaki pentekostni vjernik treba biti Kršten Duhom Svetim, jer je to obećanje Isusovo za svakog tko se obrati i nanovo rodi. U meni se rodila silna želja da 26 budem i ja krštena Duhom Svetim, i ako još u to vrijeme nisam bila krštena vodom. Molila sam se za to krštenje i tražila da se pastor, braća i sestre mole za mene.

Prošlo je nekoliko dana te žarke molitve, kad li se u vrijeme kada sam se pripremala za odlazak u crkvu i moj suprug počeo pripremati za odlazak.

Pitala sam ga kamo ide, a on mi je mirno odgovorio da ide sa mnom. Bila je to nevidljiva nebeska nit koja ga je povukla da krene tamo gdje sam ja već bila: kod Isusa.

Nitko nije bio sretniji od mene. Znala sam da će Gospodin i njega dotaknuti.

Nakon Službe ja sam sa još nekim sestrama otišla moliti za Duhovno krštenje, a moj suprug je ostao u razgovoru sa pastorom.

Molila sam žarko i sva ispunjena zahvalnošću, slavila sam Isusa. Bila sam sva ispunjena Božjom milošću, osjećala sam silu Duha Svetoga koja me je svu potresala.

U isto vrijeme sam se osjećala tako sitnom i malenom pred Bogom svojim, da je i zrnce pijeska ogromno u usporedbi sa mnom.

Tako sitna i mala, kao da sam klečala pred nekim nevidljivim križem, želeći dotaknuti rane od čavala na Isusovoj nozi. Sitna i mala, a ipak ispunjena silnom slavom i klicanjem.

Najednom su moja usta počela izgovarati neke meni nepoznate riječi. Riječi su bile nepoznate, ali njihovo značenje mi je bilo jasno. Znala sam da slavim Gospoda i Boga svevišnjega!

Srce mi je htjelo iskočiti iz grudi i poletjeti nebu ususret. Ruke su mi bile uvis uzdignute kao da ću sad na, dotaknuti nebo.

Klicala sam i klicala, a riječi su navirale kao bujica.27 Osjetila sam i skoro vidjela da cijelo nebo sa mnom kliče i slavi svog Stvoritelja!

Mirijade i mirijade su slavile sa mnom kao jedno.

Bilo je to zajedništvo mene neba.

Dugo i dugo uzbuđenje i slavljenje nije utihnulo i bezbroj riječi nekog tuđeg jezika naviralo mi je na usne.

Takvog blagoslova, takvog ispunjenja, takve sreće nikada prije, a niti poslije nisam doživjela.

Mnogo puta sam bila ispunjena silom Duha Svetoga, snažno i duboko, ali nikada kao tada, kada me je sam Isus krstio Duhom Svetim.

Hvala Gospodinu za taj dar i radosna sam što je to obećanje za svakoga tko se iskreno obrati.

Dok sam ja slavila Gospodina, nisam primjećivala svijet oko sebe. Istina da sam čula molitvu i slavljenje braće i sestara, ali to se uklapalo u zajedničko slavlje i nije bilo ništa izvana.

Netko je javio pastoru da sam krštena Duhom Svetim, a pošto je moj suprug bio s njim, došli su zajedno u prostoriju gdje se sve to odvijalo.

Pošto sam srčani bolesnik, moj se suprug uplašio, da će mi srce zakazati od tolikog uzbuđenja.

Tražio je da me zaustave i smire.

Objasnili su mu da se do sada nikome nije nešto loše dogodilo.

Mora da su ga umirili, jer me nitko nije prekinuo i svi su se uključili u slavljenje, jer je prisutnost Duha Svetoga svakoga dotakla.Svi su osjetili veličinu tog događaja.

Moj suprug je također imao svjedočanstvo kada se je sjetio da je rekao da će doći u crkvu kada ja budem progovorila tuđim jezicima. Sada je bio svjedok toga.

Od tog dana, svaki puta je išao sa mnom u crkvu i na molitve. Sada je Duh Sveti oblikovao mene, ali i njega. Vidjela sam veliku promjenu i na njemu.

Jednom sam ga upitala, da li se želi krstiti u vodi, no on je to kategorički odbio.

Neko smo vrijeme zajedno pohađali crkvu i slušali propovijedi, kad li se jednog dana dogodi da se moj suprug nakon propovijedi podigao sa stolice i otišao k pastoru i s njime dugo razgovarao. Bila sam znatiželjna o čemu tako napeto i dugo razgovaraju i čim se je vratio pitala sam ga

''O čemu ste razgovarali tako dugo?'', a on mi je odgovorio:

''Odlučio sam da ću se i ja krstiti!'' Ne mogu iskazati koliko sam bila sretna i zahvaljivala Bogu za iskazanu milost.

Tako se dogodilo da smo istog dana oboje, obučeni u bijele haljine, ušli u krsnu vodu i krstili se onim pravim biblijskim krštenje. Pokopali smo starog čovjeka.

Od tada smo živjeli kao nanovo rođena djeca Božja. Doživljavali smo mnoge blagoslove i čuda koja je Gospodin činio.

Naš život je tekao jednim divnim sa neba vođenim tokom. Moj život još uvijek proslavlja Gospoda i Ime Njegovo, dok se ovozemaljski život mog supruga ugasio sa imenom Isusovim na usnama.

Slava Svevišnjem, mom Gospodinu i Bogu mom!