Ne znam koje doba noći je bilo..Čvrsto sam spavala..Probudila me kćerka Ivana, moleći me da odem pričati sa drugom kćerkom, Leonorom, koja plače, treba razgovor..

Mislila sam, mora da je nešto zaista važno, da me budi u sitne sate..

Dođem do nje, bauljajući još, zagrlim je..

"Znaš tko se ubio, mama?"-kroz suze mi reče, i nastavi:"Robin Williams"..On je bio moj idol, moj uzor..

Otišle smo u sobu..Odakle početi razgovor? Da li odvrtiti film duša, koje znaju kako odživjeti život, i kada napustiti tlo zemaljsko?

Rekoh joj: " On nije otišao, a da nije ostavio trag i miris svoje lijepe duše.

Nije važan sam način umiranja-opraštanja sa svijetom. Bitno je ono što smo drugima učinili, i drugima ostavili..

A on je ostavio puno..

Svaki njegov film ima duboku poruku i smisao.

Prisjećam se naziva:

"Kralj ribara"

"Društvo mrtvih pjesnika"

"Ja ću budan sanjati"

"Dobri Will Hunting",

..pa i dječji filmovi, ali puni dubine:

"Kuka"

"Jumanji"

"Tatica u suknji"..

Vjerujem da je bio senzibilna, hipersenzibilna duša, sa velikim srcem, u kojeg naprosto više nije stalo zlo i nepravde ovoga svijeta..

Kažu da se borio sa ovisnošću i alkoholom, a u posljednje vrijeme, imao je problema sa srcem. Sve to dokazuje da ima istine u onom što sam rekla..Vjerovatno nije imao više snage za borbu..

Ne znam.. Samo znam, da njegov pogled, u jednom videu, gdje komunicira sa gorilom, koji je naučio dio ljudskog govora, pokazuje sve..

Robin je bio divna duša..Svoje vrijeme na zemlji ispunio je svojim mirisom nježnosti i suosjećanja..

Vjerovatno će malo odmoriti, tamo negdje, u perivoju cvjetnom, ćaskajući sa svojim duhovnnim vodičima, a onda se pripremati za neko drugo putovanje. Gdje? To samo on zna..

Doviđenja, Robine..Hvala ti, što si moj svemir dotakao svojom postojanošću..