Naiđoh na jednu vijest ovoga jutra,i jednostavno, ne mogoh, a da taj dah bezuvjetne ljubavi ne prenesem među vas.. Najstariji leprozni pacijenti, koji žive u maloj zajednici na otočiću KALAUPAPA,njih 11 (od 20), odlučili su prevaliti put od 12ooo milja, do Rima,gdje će njihov budući svetac DAMIEN DEVESTEUR kanoniziran.. Otac Demien je davne 187O. godine, kad još lijek nije postojao, i kad su se gubavci izolirali i ostavljali da umru, bez ikakve njege,odlučio otići među njih na Havajsko otočje Molokau, i pružiti im bezuvjetnu ljubav i poštovanje, kao svakom ljudskom biću..Nije razmišljao o prošlosti, niti o budućnosti..Živio je za njih u njihovoj sadašnjosti i oplemenio je svojom ljubavlju..Gradio im je skloništa, mijenjao zavoje, jeo iz iste zdjele skromne obroke sa njima..Nije razmišljao što bi bilo, kad bi bilo..On je samo ljubio, ne tražeći ništa za uzvrat..Nakon 12 godina i sam se razbolio i umro.. Tamo mu je i skromni grob,i vjerujem,da ga se sad pita, da mu kanonizacija ne bi značila puno..Ali..ljudi u koje je utkao način bezuvjetne ljubavi,žele mu zahvaliti na tome..Bar sjećanjem.. Do 1969. gubavci su bili izolirani i smješteni na tom otočiću, gdje su ostali i danas..No, izolacija više nije nužna,jer postoji lijek za tu bolest..No, oni ne napuštaju tu malenu zajednicu, jer im je postala dom.. 11 leproznih pacijenata mahom svi stariji od 80 godina, u kolicima, i slijepi, ne žele odustati od toga puta..Žele zahvaliti ljubavlju svome ocu Demienu, koji ih je volio više nego sebe..