Meteorološke su stanice sa najvećom ozbiljnošću najavile jako olujno vrijeme tokom naredne noći.

Već tu večer čula se potmula grmljavina i vidjelo po koji bljesak munje.

Ušla sam u svoju sobu i nakon molitve udobno smjestila svoju glavu na jastuk. Namjestila sam se još bolje i smjestila svoj obraz na prohladnu jastučnicu.

Osjećala sam se kao dijete koje se može mirno predati snu, jer je sigurno pod brižnim nadzorom svog Oca.

Upravo sam osjetila kako mi se licem prelijeva djetinji, blaženi osmijeh sigurnosti.

Nedugo za tim, kroz prozor sam čula glasnu tutnjavu grmljavine, a kroz prozor moje sobe na mahove je ulazila svjetlost, kao da je netko osvjetljava snažnim reflektorima. Grmljavina je postajala sve jača, pa je ne samo tutnjalo kao da netko bombardira grad, već se je cijela zgrada potresala.

Iz dnevne sobe sam čula kako psi uznemireno trče amo tamo.

Grebli su i na moja vrata i makar sam znala da se boje, nisam im otvarala, jer je psima bilo zabranjeno ulaziti u spavaće sobe.

To su dobri psi i neophodni su kada se živi izvan grada u šumi, gdje može neopazice doći i opasna zvijer, kao na primjer medvjed.

Oni već iz daleka najave približavanje čovjeka, zvijeri ili automobila. U takvoj prirodi psi su doslovce najbolji i najpotrebniji prijatelji.

Nisam izlazila iz sobe, jer sam znala da moj sin brine o psima, a i čula sam njegove korake.

Grmjelo je kao da netko puca iz topova! Sada je već bilo osvijetljeno cijelo nebo.

Podsjetilo me to na vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su saveznici nad Düsseldorfom raširili takozvani ''Bombentepih''.

Na taj su način osvijetlili grad da bi ga zatim, tako tako rekuć, sravnili sa zemljom.

Niti ta grozna uspomena nije poremetila moj mir.

Istina, od te silne buke više nisam mogla spavati, ali sam samo povremeno otvarala oči, znajući da je sve pod kontrolom mog svemogućeg Oca.

Sjetila sam se kako sam upravo tog poslijepodneva, gledajući ogromnu stijenu, zapravo kameno brdo, na kojem je sagrađena kuća mog sina, razmišljala o biblijskim stihovima iz Evanđelja po Mateju, 7:24+25

''Svatko tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici. Udari pljusak, navališe potoci , dunuše vjetrovi i jurnuše na kuću, ali se ona ne sruši, jer je sagrađena na litici.''

Bilo je zanimljivo doslovce proživljavati ove stihove.

Ja kao vjernik koji sluša i slijedi Krista, gradim svoj život i svoju vjeru na Stijeni koja je Krist, ali i kuća u kojoj sam bila, sagrađena je na stijeni i oluja je nije mogla srušiti.

Radovala me ta usporedba koju sada nisam samo slušala sa propovjedaonice, već sam je u živo doživljavala.

Sada u ovoj oluji, kada je izgledalo kao da je došao smak svijeta, niti za trenutak se nisam pobojala i pomislila:

''Što će se dogoditi?''

Znala sam da dijete Božje može biti mirno, jer sve što treba učiniti, učinit će moj Otac nebeski.

Čula sam buku, trčanje mnogih nogu, pse, grmljavinu i vidjela mnoga sijevanja munja koje su doslovce prekrivale cijelo nebo.

Najednom sam čula gromki glas mog sina:

''Mama! Jesi li ti o. k?''

''Da, zašto?'', odgovorila sam. ''Pa grom je udario u susjedovo stablo i gorilo je kao baklja. Sada smo ugasili požar. Bili su i vatrogasci, a ti kod svega toga možeš spavati!

Dobro, spavaj dalje.''

Moj se sin pobojao da sam se ja uplašila te strašne nepogode i kako je znao da sam slabog srca, kada me nije čuo ni vidio, pomislio je na najgore.

Ujutro sam saznala tek cijelu sliku.

Tresak groma je doslovce izbacio susjeda iz kreveta, a taj susjed je cijela ljudina.

Veliko je uzbuđenje vladalo u cijeloj okolici, a mene je moj Spasitelj sačuvao od svakog straha i dao mi mir koji samo On može dati.

Da sam se prestrašila i izišla, ništa ne bih mogla pomoći, već bih samo povećala zbrku i bila na smetnju.

Opasnost od zapaljenog stabla bila je ogromna u tako gustoj šumi, poslije mnogo mjeseci jake suše.

Mogla se zapaliti ne samo šuma, već i sve okolne kuće duž rijeke i nastradati mnogi ljudi.

Istina da je kuća mog sina sagrađena na stijeni, ali je kuća moje vjere sagrađena na Stijeni koja se zove Isus!

Mogu iz svega srca uzviknuti, kao što je David napisao u 18 Psalmu, 2. i 3. stihu

"Ljubim Te Jahve,kreposti moja.

Jahve ,hridino moja,utvrdo moja.

spase moj,Bože moj.

pećino moja kojoj se utjećem,

štite moj,snago spasenja moga,

tvrđavo moja."