Vrlo često se čuje: ''Svi smo mi grešnici. Nitko nije bez grijeha! Tko tvrdi da nema grijeha, taj laže.''

Čuje se mnogo toga i sve u tom smislu. Ne bi bilo čudno to čuti od ljudi koji su samo djelomično upućeni u istine Svetog Pisma, ali je bolno vidjeti nedovoljno znanje kod vjernika koji su pročitavši neke stihove u Pismu, zastali na pola puta i primijenili ih na svoj kršćanski život i baš u tim stihovima našli opravdanje za svoj, često puta namjerno učinjeni grijeh. Istina je da u Svetom Pismu u Rimljanima 3:10 piše:

''.....»Nema pravedna ni samo jednoga; '' ali već u 11. stihu kaže: '' ...nema razumna, nema nikoga koji traži Boga.''

Zar nije lako shvatiti da to govori onima koji ne traže Boga? Očito je da to ne govori obraćenim, nanovo rođenim kršćanima!

Kada Ivan u svojoj 1.poslanici u 1. poglavlju u 10. stihu piše: ''Ako tvrdimo da nismo sagriješili, Njega pravimo lašcem...'',

Zar ne kaže odmah zatim: ''Njegove riječi nema u nama.''?

Obraćenom, nanovo rođenom kršćaninu mora biti jasno da se o grešnom čovjeku može govoriti samo prije obraćenja.

Obraćenom vjerniku promijenjena je priroda.

Stari čovjek je pokopan u ''vodenom grobu!''

Tko to hoće da iz tog vodenog groba uzdiže mrtvaca?

Kažem vam, to je sotona!

On iznosi sjećanja na stare grijehe i baca čovjeka u očaj i sumnju da su mu grijesi oprošteni. On ne dozvoljava da onaj koji samo na tren posumnja ili ne poznaje dobro Riječ Božju i pomisli da su ti grijesi bačeni u More Zaborava. Da ih više nema!

Taj lažac od pamtivijeka ušuljava se u podsvijest i peca ono čega se obraćenik najmanje želi sjetiti. On peca na zabranjenom mjestu koje je Isus nazvao More Zaborava.

Taj lažac uskršava sjećanje na starog čovjeka i ne dopušta da u njegov um uđe sigurnost da mu je stara priroda mrtva.

M R T V A!

Jesi li Isusu Kristu priznao svoje grijehe, pokajao se i zamolio oproštenje?

Jesi li dobio oproštenje? Zar nam Sveto Pismo izričito ne kaže da je Isus umro na križu i pretrpio svu onu užasnu muku i poniženje, da bi nas otkupio od grijeha?

Zanijekati oproštenje značilo bi omalovažiti i prezreti Isusovo spasonosno djelo!

Zar ne kaže Božja riječ da ti, ako si se iskreno pokaješ, sam Duh Sveti daje na znanje da ti je oprošteno

Kada čovjek shvati tu ogromnu, divnu, nezasluženu milost koju mu je Bog podario, može li drugo no predati svoj život Isusu Kristu?

Može li drugo nego željeti živjeti čistim i svetim životom?

Sa željom dolazi i odluka: ''Od sada ću živjeti po Božjoj volji.''

Stari čovjek, to znači naša grešna priroda, umire.

Mrtva je i pokopana u krsnoj vodi!

Ali tu nije kraj. Gospodin čini sve novo!

Nanovo si se rodio, ali ne tjelesno, već duhovno, od Boga.

Tvoj duh je potpuno nov!

Stara ti je priroda mrtva.

Ti si novo stvorenje. Ti više nisi grešnik! Shvaćaš li?

Prije si bio – sada više nisi - jer si opravdan – pravednik si!

Ovako opravdan imaš Kristovu narav.

Kako da sada još uvijek budeš voljan činiti grijeh?

Nanovo rođeno dijete Božje zgraža se i na najmanji grijeh jer shvaća da ga odvaja od Isusa Krista Suze mu naviru na oči pri samoj pomisli da bi mogao sagriješiti.

 Ipak, još na samom početku mogu tjelesne navike i ovisnosti dovoditi u napast da se sagriješi, ali svatko tko iskreno zamoli Isusa da ga oslobodi poimence, od svake loše navike, doživljava oslobođenje. Iskreno, to znači da treba čvrsto odlučiti da neće više robovati grijehu i grešnim navikama.

U početku donosimo odluke za one velike i jako izražene grešne navike, koje nas takoreći bodu u oči.

Odlučimo li čvrsto i molimo li žarko, bit ćemo oslobođeni i očišćeni od tog robovanja grijehu.

Što smo više čišći to jasnije vidimo i one ostatke koje prije nismo niti primjećivali.

Kada ti je odjeća prljava, vidiš da nije čista, ali što je više pereš vidiš i one zaostale mrlje, pa i one najbljeđe.

To čišćenje ili bolje reći izgrađivanje istinskog kršćanina traje kroz cijeli život. Cijelog svog života težimo posvećenju i savršenstvu kojemu smo od samog isusa Krista pozvani.

To znači da moramo shvatiti da mada smo krvlju Kristovom oprani i opravdani i ma da smo tako opravdani prestali biti grešnici i postali sveti, još nismo postigli onu savršenu svetost kojoj smo pozvani.

Obraćeni i nanovo rođeni dobili smo novu narav i ne moramo više griješiti!

Osjećaš li da te neke grešne tjelesne stvari privlače i prisiljavaju da griješiš, tada budi siguran da nisi u potpunosti nanovo rođen, što opet znači da uopće nisi nanovo rođen, jer se ne može biti samo djelomično novi, a djelomično stari čovjek.

Budi iskren sam sa sobom i priznaj Isusu, ne stidi se, ta On to i onako zna!

Obrati se ponovo, ali ovaj puta iskreno. Sada znadeš i možeš se svojim duhom i svojim tijelom odlučiti za Isusa. Apostol Pavao je pisao: ''Dječice, pišem vam da znate da imate.

'' Mi moramo znati što Riječ Božja kaže, jer je ona  za nas napisana da bismo znali Božju volju. Da bismo znali što Bog od nas traži i da bismo znali kako to ostvariti.

Ne možemo tvrditi da smo uistinu kršćani, a onda popuštati ili uopće osjećati grešne porive tijela, tvrdeći da smo svi grešnici i da lažu oni koji kažu da ne griješe i tako opravdavati naše grešne slabosti i nagone.

To je sotonska laž! Isus nije umro zato da bismo mi i dalje ostali u grijesima te ih svako malo ispovijedali tvrdeći da imamo Zagovornika na nebu koji će nam opet i opet u nedogled opraštati.

On je umro da bi nas oslobodio jednom za svagda, ali je istina da imamo Zagovornika na nebu koji će nam oprostiti i dati utjehu kada postanemo očajni spoznavši da smo nehotice pogriješili. Nemoguće je da onaj koji je Hram Duha Svetog, namjerno griješi!

Ali se može dogoditi da se vjernik odvoji od Riječi Božje zbog lijenosti, neposluha ili oholosti. Tada on, umjesto da se kada vidi da je pogriješio, pokaje, upotrijebi sotonski izgovor:

''Pa ništa zato, to nije tako strašno. Svi smo mi grešnici.''

Prevari ga na jednom koraku, pa onda na drugom dok vjernik ne opazi da je na širokom putu, da više nije svet i da je u njemu oživio stari, grešni čovjek.

Bože, sačuvaj nas od toga! Isus nije zato umro da bismo se mi poput svinja vraćali u stare kaljuže i s užitkom se kaljužali u kalu i blatu.

Isus može, a i hoće stvoriti u nama sve novo, ali i mi to moramo htjeti. Kada se to dogodi, grijeh u nama gubi svu draž. Ne pojavljuje se želja, već gađenje prema onome što bi nas odvojilo od Isusa.

Dogodi li se da nas neka stara navika neopazice i nehotično navede da pogriješimo, Isus će nam oprostiti ako se pokajemo i zamolimo oproštenje, ali i da nas te napasti oslobodi.

Možemo se radovati jer smo djeca Božja, određena za Život vječni u Božjoj slavi. U vječnoj prisutnosti našeg ljubljenog Gospodina Isusa Krista i to sve po milosti, da se nitko ne uzoholi, jer je to dar Božji!